Evo malo clanak iz Novog Lista (
netribate ga trazit na netu nije jos izasa 
)
Uz otmicu broda Â?PompeiÂ? na kojem su i od 4 Hrvata čak 3 Splićana:
NIJEDAN NAŠ POMORAC U UGOVORU NEMA STAVKU KOJA DEFINIRA ŠTO SE DOGAĐA U SLUČAJU OTMICE
SPLIT - Brod Â?PompeiÂ? u vlasništvu dviju belgijskih kompanija – Jan De Nul i DEME – koji su 18. travnja na putu prema Sejšelima oteli somalski gusari, samo 5 dana od otmice prestao je puniti medijske stranice. Riječ je o pomorcima koji su na brod stigli putem splitske agencije Â?Globtig Express AgencyÂ?, a identiteti za sada nisu poznati javnosti. Bude li sreće, pomorci će se vratiti kući, a mediji će napokon biti zadovoljni što konačno mogu objaviti njihova imena. I tu je priči kraj. No da ona tu ne završava nego tek počinje svjedoče brojni pomorci, kako oni koji su traumatična iskustva otmice preživjeli, tako i oni koji su s glavom u torbi, bez zaštite svakodnevno izloženi riziku. Prema objavljenim podacima samo u ovoj godini oteto je čak 80 brodova, a crne statističke brojke kazuju da je samo od 1. travnja u Adenskom zaljevu od gusara zarobljeno ukupno 17 brodova s gotovo 300 članova posade, među njima i spomenuti Hrvati, koji će umjesto naknade ili osiguranja, najvjerojatnije dobiti tek uplatnicu za porez.
Nije stoga čudno da su pomorci, do kojih smo došli - što uživo, što zahvaljujući novim tehnologijama - uglavnom razočarani u vlastiti sindikat i našu Vladu te smatraju gotovo srećom da su oteti brodovi plovili pod zastavama država koje će možda nešto i učiniti.
- Tko je 'odgovoran' u slučaju da se dogodi ono najgore? Jesu li ti ljudi osigurani? Treba li eventualnu štetu nadoknaditi vlasnik, kompanija ili agencija preko koje pomorac ima ugovor?, pita se Richi koji upravo 'tuče' more. Nadu da će baš ovaj zadnji ovaj slučaj zaintrigirati Vladu ili sindikat ubija mu kolega s broda: - Ako se živi i zdravi vrate kućama, zbog pretrpljenih psihičkih i ostalih tortura trebat će im neko vrijeme da se oporave i vrate na radna mjesta, ako se uopće vrate. A pošto u ovoj godini još nemaju 183 dana na brodu vrlo rado će im nadležni poslati uplatnicu za porez. Eto kako će im naša Vlada pomoći! A da bi jadni ljudi izbjegli da im obitelj pate naoružat će se 'praksitenima' pa nazad na brod.
Tragično je da nijedan naš pomorac, u svom ugovoru nema stavku koja uopće predviđa što se događa u slučaju otmice. Ne zna se je li oteti pomorac dok trpi torturu pirata uopće plaćen, tko mu snosi troškove neminovnog PTSP-a i što ako zbog narušenog zdravlja nije u stanju ići natrag na brod, slučaj smrti da i ne spominjemo. Hrvatske agencije tvrde da nemaju ništa s tim, oni su samo posrednici koji rade za strane kompanije. Zapravo - peru ruke! Splitski kapetan duge plovidbe Igor Perlain nam kaže kako za dan dok prolazi Adenskim zaljevom ima 'duplu' dnevnu plaću, po čemu njegov život vrijedi 300 eura. Prolaz istočnom stranom Kenije i Somalije se ne boduje nikako. Nema bonusa, kaže Parlain.
Razočarani našim pomorskim zakonima, pomorci su se povezali i osnovali Udrugu pomoraca Hrvatske, najavljuju se javni prosvjedi, no nekako se doima da oni koji kroje zakone i odlučuju o sudbinama pomoraca 'navigaju' uglavnom na suhom i uglavnom pojma nemaju kako izgleda 'kruh sa sedam kora'. Možda bi ih trebalo poslati u područja napada: u Adenski zaljev ili uz istočnu obalu Kenije i Somalije, gdje se hvataju veliki tankeri kao "Sirius star", na kakvom plovi Perlain. - Mi tu ništa ne možemo učiniti. Jedino pritisnuti tihi alarm koji je povezan sa kompanijom i 'worldwide centrima'. Bolje je ne pružati otpor ako su se već uspeli na brod, može se pokušati nešto dok se još pokušavaju popeti, ali to na velikim brodovima i nema neki efekt. Sve ovisi o situaciji, sigurno će gađati mecima i granatama, pa ako uspiješ pobjeći - to je to, ako ne?, svjedoči Perlain. - Za sve to našu državu nije briga, bolovanje je 15 dana godišnje i nitko ne mari za traume. A ona nas niti plaća, niti nam nalazi posao, ništa nam nije dala.
Pomorcima, između ostalog nije jasno kako se 'od svih brojnih ratnih brodova, broj napada u zaljevu nije smanjio.
- Ovome se mora stat na kraj! Svijet je pun bijede. Drugi sitni gusari će vidjeti da se zločin isplati, samo prošle godine su na otmicama zaradili 250 milijuna američkih dolara. Sve se polako otkida kontroli, ako je ikada pod kontrolom bilo, komentira jedan pomorac.
I brojna druga dramatična iskustva s kojima se pomorci nose, podcrtava upravo to da su jedino pomorci oni koje bi trebalo pitati što treba mijenjati u Zakonu. Jer iako se Hrvatska kiti pomorskom tradicijom, odnos prema pomorcima je, nažalost, još uvijek više nego jadan. Da je to tako ne pokazuju samo nebulozni porezi i loši novokomponirani Zakoni, nego činjenica da državi, javnosti i svima postaju zanimljiva isključivo njihova imena i to tek u trenutku kad se nađu između života i smrti.
Vesna Božanić Serdar