zalosno je sta ih ljudi hvale i neki niti ne misle o promjeni posla, dobri prijatelj mi tamo radi i ne mogu virovati da covik moze biti zadovoljan i sretan s takvim uvjetima, hebiga sto ljudi, sto cudi
Mozda je neka sentimentalna povezanost, navika na poznate ljude oko sebe, hrvatska posada, drzavna firma. Virujem da tko je prezivio zivot bez kuhara, sa pokvarenim friziderima i u takvim uvjetima, da umisto da klekne duhom, u tome nadam se da ce ljudi pronaci snagu i rec 'ako sam mogao to i to iskusiti, ja nisam manje vridan od onih sta rade u boljim uvjetima za bolju placu'... Umisto razmisljanja 'Radin za brokve, zasto sam toliko dugo na Jadroplova'... Stat i promislit koje si vjestine stekao i sto jos mozes nauciti i koje korake poduzeti da bi dosao do cilja.
Strah i depresija zablokiraju i ljudi ne vide druge opcije. Ukoliko je nekome engleski prepreka, moze besplatno preko youtube-a, imaju audio knjige i aplikacije, Teach yourself English, rijecnik sa strucnim pojmovima itd.. ili promijeniti profesiju, potraziti neki drugi posao ako vec Jadroplov je bas jedina opcija, a steti...Netko mozda radi cili zivot samo na Jadroplova i misli da je to jedino sto zna raditi, da se ne bi snasa na drugom radnom mistu ali ako npr. ima mota za kuhanje, voli kužinavat, kuhari su isto trazeni.
Ja se nadam da radnici Jadroplova nisu blokirani do mjere da ne vide dalje od Jadroplova i neisplacene place. Nije Jadroplov pocetak i kraj.
Ukoliko se ugasi skroz Jadroplov, a sta onda? Sigurna sam da je ljude strah tog scenarija i da se boje. Strahu su velike oci. Vjeru u sebe, svoje sposobnosti, nove radne pobjede, ima smisla i nije besmisleno sa toliko i toliko godina krenuti na novu firmu, u novu profesiju, okrenit novi list u zivotu.