Havila Shipping zaključuje OCV ugovor s Nexansom

Foto: Splash247.com

Norveška tvrtka Havila Shipping sklopila je ugovor o najmu s tvrtkom Nexans Norway za OCV Havila Phoenix izgrađen 2009. godine.

Ugovor bi trebao započeti u travnju i trajati 90 dana, s mogućnošću produljenja još 90 dana.

Prošli mjesec, Havila Shipping je preuzeo brod od DeepOceana nakon raskida ugovora o najmu, tvrdeći da je DeepOcean kršio ugovor.

Havila u floti, između ostalog, ima pet AHTS-ova, deset PSV-a i jedan brod za spašavanje.

 

 

LNG tankeri iz SAD-a našli način zaobilaženja sporog Panamskog kanala

Changjiang Shipping naručuje riječni bulker u Dajin Heavy

Foto: Splash247.com

Changjiang Shipping je naručio od tvrtke Dajin Heavy Industry, podružnice Shanghai Bestway-a, izgradnju 7.500 dwt bulk carriera.

LNG dual fuel bulker koristit će se za usluge duž rijeke Yangtze.

Isporuka broda predviđena je za 2022. godinu.

Changjiang Shipping najveći je brodarski operater uz rijeku Yangtze.

 

 

 

Otkazan nautički sajam Boot u Düsseldorfu

Video: Kamion “parkiran” u moru ispred vrata Nacionalnog parka Brijuni

Foto: Morski.hr

Kamion “parkiran” u moru Istre, pred vratima Nacionalnog parka Brijuni  (Štinjanska vala) pljuska su zdravom razumu zemlji čija himna počinje rječima Lijepa naša domovino.

– Šaka u glavu te iste majčice zemlje  je hrvatski  pravilnik o zbrinjavanju otpadnih  vozila Fonda za zaštitu okoliša  u kojem se ni kamioni ni autobusi niti ne spominju, već samo vozila kategorije N (cestovna vozila koje služe za prijevoz tereta i koja imaju najmanje 4 iili 3 kotača i najveću dopuštenu masu veću od 1 tone) kao i kategorija N1 ( gdje ta motorna vozila za prijevoz tereta imaju najveću dopuštenu masu ne veću od 3,5 tone)  – kazao je predsjednik Udruge Zelene stope, Romeo Ibrišević; piše Morski.hr.

Andrej Jaklin, doktor znanosti i viši znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora rovinjskog Instituta Ruđer Bošković s prijateljem Mirom Vitasom otkrio je ovaj “krivo” parkirani kamion i prosljedio do zakletog neprijatelja auto olupina (ma gdje bile).

Provjereni podatak za one koji to žele znati – tona otpadnog motornog ulja u moru  po svom štetnom djelovanju odgovara količini otpadnog materijala koji stvara grad od 40 000 stanovnika.

– Čim malo more zatopli Andreju  Jaklin  će se pridružiti i članovi udruge Zelene stope koji su u proteklih 17 godina. uz pomoć tvrtke Renault Nisan Hrvatska i C I O S a iz prirode uklonili više od 16 000 sličnih olupina i odvezli ih na reciklažu. Obećali su da slična sudbina čeka i ovaj kamiončić – kaže Ibrišević.

Štinjanska vala

  • ronili M. Vitas i A. Jaklin
  • temperatura mora između 18,1ºC na površini i 17,7ºC na dnu
  • dubina 10 m, relativno dobra vidljivost za to područje
  • kamioncin je usmjeren kao da vozi prema jug, od obale, kao da je parkiran na dnu
  • pozicija kamioncina: 44º 53,498′ N i 13º 48,140′ E
  • pozicija na obali, okomito na kamioncin je cca 3 m zapadno od polomljene bitve: 44º 53,511′ N i 13º 48,142′ E
  • od kamioncina cca2 metra polu-lijevo prema obali leži preokrenuta barka
  • od prove barke cca 1,5 metara prema obali leži osobni automobil, preokrenut na krov

 

 

 

Video: Kako je José Salvador Alvarenga preživio izgubljen 438 dana na moru

Abordažni most

Foto: Pirati abordiraju Španjolski galijun ; Wikipedia, Howard Pyle

Rimljani, koliko god su bili nadmoć na kopnu, nisu imali iskustva u pomorskom ratovanju, ali su vrlo dosjetljivo pomorske bitke pretvarali u bitke slične onima na kopnu. Na svoje brodove su ugradili “leteći most”.

Brodom bi se približili neprijatelju i spustili most koji za vrijeme plovidbe stoji uspravno. Most je na kraju imao posebne hvataljke kojima se hvatao za neprijateljski brod i time ga čvrsto povezao, a legionari bi jurišali na palubu neprijatelja i na njoj nametnuli borbu kopnenog tipa, prsa o prsa, u kojoj su bili nadmoćni; piše Gorgonija.com.

Snagu novog oružja prvi je osjetio iskusni kartažanski vojskovođa Hanibal u bitki kod Mila, uz sjeverne obale Sicilije, blizu Liparskih otoka. Primijetivši otprilike istobrojnu rimsku flotu, dojučerašnje “mušterije”, nonšalantno bez uobičajnih priprema za borbu uputio se u još jednu laku pobjedu. Čak je, siguran u ishod borbe, dozvolio da se prethodnica odvoji i rastegne flotu. Međutim, dok je glavnina flote stigla, Rimljani su primjenom novog oružja već porazili prethodnicu i trinaest brodova zarobili.

Novo oružje premašilo je sva očekivanja. Prije nego li su se Kartažani snašli, rimski legionari su već bili na njihovim palubama. Pretrpjeli su težek poraz, izgubili 50 brodova, od čega su 33 pala neoštećena u ruke Rimljana. Ova bitka ima još jedan presedan. Ovakav način ratovanja na moru omogućava napadaču da osvoji neprijateljski brod, a da ga pri tom ne ošteti. Tako se desilo da je rimska flota iz borbe izašla brojnija nego li je u borbu ušla.

“Leteći most”, odnosno abordažni most ili kako su ga Rimljani nazivali corvus (lat. gavran), uz manje preinake ostao je kao sastavni dio ratne opreme sve do posljednje pomorske bitke brodova na vesla – Lepantske bitke 1571. godine.

 

 

 

Golema morska grdosija nasukala se na talijansku obalu

Nakon što je u Italiji izvučeno tijelo golemog kita, naš znanstvenik otkriva može li se tolike sisavce vidjeti u Jadranskom moru

Foto: Ilustracija, Unsplash / Georg Wolf

Nakon što je talijanska Obalna straža iz mora izvukla tijelo jednog od najvećih kitova ikad pronađenih u Mediteranu, izgleda da se u ovom slučaju najvjerojatnije radi o velikom kitu (kitu perajaru), latinskog naziva Balaenoptera physalus; piše Otvoreno more.

Veliki kitovi nisu rijetki gosti ni u Jadranu. Prošle godine redakciji Otvorenog mora obratio se čitatelj koji je na pučini između Šolte i Visa susreo kitove perajare.

Dr. sc. Alen Soldo iz Centra za studije mora Sveučilišta u Splitu tom je prigodom opisao specifičnosti te vrste sisavaca. Prenosimo dio teksta o toj vrsti kitova koji je prošle godine izišao u tiskanom izdanju Otvorenog mora:

Veliki kit je druga najveća životinja na našem planetu, nakon svoga bliskog rođaka – plavetnog kita. Naraste do 25 metara, a odrasli primjerci teže od 40 do 80 tona. Mužjacima treba šest godina da dosegnu spolnu zrelost, dok ženkama godinu više. To je inače dosta rano, posebice u usporedbi s njihovim životnim vijekom, za kojega većina podataka govori da traje oko 100 godina.

Ženka nakon spolne zrelosti rađa svako dvije godine, uglavnom po jedno mladunče, teško oko četiri tone i dugačko više od šest metara. Mladunčad, bez obzira na tu veličinu, stradava od orka ubojica koje ih posebice vrebaju.

Veliki kit je kozmopolitska vrsta koja se nalazi u svim umjerenim i subpolarnim morima, dok su danas vrlo rijetki u tropskim područjima, iako postoje podaci da su se tijekom 20. stoljeća i tamo često kretali.

U Mediteranu se uglavnom zadržavaju u zapadnom i centralnom dijelu, i to tijekom jesensko-zimskog razdoblja, tako da je dosta rijetka pojava kad se nađu u Jadranu, koji je za ovakve morske životinje zapravo usko i maleno more bez dovoljno hrane, te je stoga posljednji poznati podatak o posjetu ovog kita Jadranu iz 2017. godine.

Početkom ljeta, zagrijavanjem Mediterana, izlaze kroz Gibraltar i taj dio godine uglavnom borave u dubljim područjima istočnog Atlantika.

U ustima ima 500 do 900 ploča gusto poredanih kojima filtrira more jer su im glavna hrana račići koji čine zooplankton, ali u nekim područjima, ako im je dostupno, hrane se i malom plavom ribom te glavonošcima.

Od svih velikih kitova ova vrsta je najbrža i može razviti brzine i do 20 čvorova. Najvjerojatnije ta sposobnost nije razvijena radi lova, nego bijega od njihovih najljućih neprijatelja – orka.

Svakako treba napomenuti da su svi morski sisavci u Jadranu strogo zaštićene životinje te je i samo njihovo uznemiravanje kazneno djelo, za koje su određene zatvorske kazne.

 

 

 

Golema morska grdosija nasukala se na talijansku obalu