Bračni par iz Slovenije malim brodićem preplovio cijeli Jadran

    Ana Vučetić Škrbić

    376
    Foto: Pixabay

    „Pogledaj, molim te, koliki je to brodić. Ja se s njime ne bi usudio od Zadra do Preka, eventualno odavde do Đige. I barkajoli imaju veći brod. A njih su dvoje s time sami doplovili s Lastova do Zadra, eno ih, živi i zdravi“- govori za Zadarski.hr Zadranin Nikola, taman dok se na rivi kraj mosta vezuje maleni crni brodić s dvoje putnika. Kad stane uz bok jahtama koje su tamo privezane, iz daljine izgleda kao kutija šibica.

    No, ta kutija šibica ima veliku priču. Pravu avanturu koju je sa dvoje svojih putnika, kapetanom Marom i prvom časnicom palube Petrom, doživio i proživio u zadnjih 20 dana otkako je iz istarskog Plomina krenuo na svoje prvo putovanje. Ni bliže, ni dalje nego na Lastovo, najudaljeniji naseljeni otok na Jadranu. Njih dvoje su bračni par Kunaver iz Ljubljane, zlatar i komerijalistica u najboljim godinama i zarazno dobre energije, najbolji živući dokaz kako manjak mora u genima ne mora stati na put dobroj volji i želji za plovidbom.

    U četiri i pol metra dugom te svega metar i devedeset širokom brodu, na pentu s timunom, koji je u jednom komadu saliven od polietilena, preplovili su Jadran, preživjeli dvije orkanske bure, na njemu spavaju i uživaju, posvade se pa zaplešu kad se pomire na sred pučine.

    I sve je to, zapravo, fascinantno kad saznate kako je njihova veza s pomorstvom do sada je bio jedan stari gumenjak kojega su za “lokalne potrebe” imali na Lastovu, njihovom obožavanom otoku kojemu su vjerni zadnjih petnaest godina, toliko da su se baš tamo odlučili vjenčati. Kako je taj gumanjek lani otišao u povijest, bilo je vrijeme za novi brod koji će ga naslijediti. Već i sama potraga dala je naslutiti da će priča s novim plovilom biti posebna. Brod koji su slučajno pronašli u oglasniku, ispostavit će se kasnije, isti je onaj kojega su godinama gledali u dvorištvu svog susjeda.

    „Bio nam je suđen, tu nema dileme“ – smije se simpatični Slovenac Mare.

    „Meni je oduvijek bila želja prepoloviti Jadran od vrha od dna, ali Petra je došla na ideju da bi to mogli napraviti baš s ovim brodom. Ni u jednom trenutku nismo razmišljali o tome što bi moglo poći krivo. Jer na kraju, kad zbrojiš gdje si bio i što si radio u životu, samo ti ovakve stvari i doživljaji ostaju. Zato smo se naoružali signalnim raketama i krenuli iz Plomina.

    Bilo je to u subotu, 10. srpnja. Kao za vraga, baš tu noć zapuhala je orkanska bura koja im je simbolično najavila buran ostatak puta koji ih čeka do najdraže luke. Preko Krka, Vrgade, Murtera, Šolte, Brača, Hvara, Šćedra i na kraju Lastova, na svakom otoku gdje su pristali naučili su jednu važnu lekciju. Primjerice, kako ćete običnu sobu za jednu noć na našem malom škoju sa stotinjak stanovnika platiti 85 eura plus čišćenje, skuplje nego u hotelu u centru grada. I to pod uvjetom da uopće imate sreće pronaći sobu jer se to “nikome ne isplati iznajmljivat”. I večeru ćete isto toliko platiti, ali ajde, bar ćete se dobro najesti. I još nema dodatnog troška za čišćenje.

    I bura je uživo puno drugačija od onoga kako izgleda na televiziji ili u tuđim pričama, pogotovo kad na brodu nemaš ni kabine da te od nje obrani.

    „Sve što smo imali pobacalo nam je u more. Cijelu noć nas je okretalo, valjalo, ljuljalo, sidro je popustilo…Jutro smo dočekali natečenih očiju i zaleđenih ušiju. Bura je stvarno priča za sebe“ – govore Petra i Mare koji su se nakon četiri dana svoje morske avanture, u srijedu, konačno iskrcali na Lastovu. Nakon deset dana uživanja na kopnu, u nedjelju su ponovno otisnuli na pučinu. I opet je, naravno, udarila orkanska bura, čisto da im pokaže kako ih nije zaboravila. Ipak, ovoga su puta u maniru pravih iskusnih vukova, nakon stajanja na Šolti i Pašmanu, u utorak ujutro u velikom stilu uplovili u zadarsku gradsku luku. Veseli i preplanuli, kaić su vezali uz rivu i počastili se kavom na čvrstom tlu prije nego nastave put natrag prema Plominu, točki s koje su krenuli na godišnji odmor za pamćenje.

    „Najkraće rečeno, bilo je spartanski i bilo je uzbudljivo. Tri tjedna plovidbe u prostoru koji nije veći od kupatila, nije za svakoga, samo za dobru ekipu. Bilo je tu svakakvih trenutaka. Srećom, kad ste na pučini, nitko vas ne čuje niti vidi“ – smiju se ovi simpatični Slovenci.

    Brod još uvijek nema ime, ali nakon svega što su na njemu doživjeli, ideja će sigurno biti na pretek…

    Fotografije pogledajte ovdje.

    1 KOMENTAR

    Komentiraj

    Please enter your comment!
    Please enter your name here

    This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.