VELIKI KIT – autohtona mediteranska vrsta

P.A // Plavi svijet

288
https://www.plavi-svijet.org/

Razgovarali smo sa doc.dr.sc. Draškom Holcerom iz neprofitne organizacije Institut Plavi svijet koji nam je objasnio o kojim životinjama se radi na jučerašnjem videu.

„Veliki kit (Balaenoptera physalus) je široko rasprostranjena vrsta koja živi u svim oceanima i morima svijeta, osobito u umjereno hladnim i polarnim zemljopisnim širinama. Također nastanjuju Sredozemno more i istraživanja pokazuju da su te populacije genetički različite.

Veliki kitovi redovno ulaze i u Jadran, a zadnje opažanje bilo je 2017. godine u blizini otoka Lošinja. Veliki kitovi žive uglavnom sami ili u manjim skupinama, a povremeno se opažaju skupine do stotinjak životinja u područjima koja su bogata hranom. Uglavnom se hrane planktonskim račićima (krill) i manjom plavom ribom, skušama, haringama i capelinima. Imaju hidrodinamčki oblikovano tijelo s naboranim grlenim brazdama koje se tijekom hranjenja prošire. Sporim kretnjama kroz vodu hrane se širom otvorenih usta filtrirajući velike količine vode kroz usi. Poput drugih vrsta iz porodice Balaenopteridae, veliki kitovi hrane se ljeti, konzumirajući do jedne tone plijena dnevno, a poste u zimskom periodu.

https://www.plavi-svijet.org/

Jedini prirodni neprijatelji velikih kitova su kitovi ubojice. Veliki kit je druga po veličini životinja na Zemlji, a jedina od njega veća životinja je plavetni kit. Tijelo velikog kita je tamno sivo s gornje strane, a bijelo ili bež s donje strane. Ženke mogu narasti do 27 m dužine i težiti gotovo 100 tona. Žive duže od 80 godina. Ženka u zimskim mjesecima koti samo jedno mladunče u prosjeku svake dvije do tri godine. Trudnoća traje 11 do 12 mjeseci.

Sve do 19. stoljeća, do pojave parnog stroja i harpuna s eksplozivnim punjenjem, veliki kitovi kitolovcima su bili prebrzi za lov. Nažalost u 20. stoljeću postali su vrsta koja se najčešće lovila. Samo na južnoj polutci ubijeno je preko 725.000 jedinki. U ovom trenutku njihova brojnost i status u oceanima su nepoznati. U Sredozemnom moru status ugroženosti vrste ocijenjen je kao osjetljiva.“

Zanimljivo je kako za razliku od svojih atlantskih rođaka, mediteranski kitovi ne migriraju promjenom sezona, već se „rasprše“ kroz Sredozemno more, te se ponovo okupljaju kada se pojavi povećanje lokalne organske proizvodnje planktonskih račića i male ribe. Pretpostavlja se kako dolaze sa levantskom stujom te se oko mjesec dva dana zadržavaju u Jabučkoj kotlini.

Također, kitovi su u Jadranu redovni te nisu strana vrsta, međutim kako žive u otvorenim dijelovima mora nisu baš viđeni blizu obalnih predjela. Hrvatski stručnjaci ih prate preko 20 godina, ali još uvijek im je misteriji gdje kitovi obitavaju nakon ljeta.

Institut Plavi Svijet moli sve građana da ako uoče Velikog kita da ih se kontaktira na broj telefona +385 51 604 666 , putem maila info@blue-world.org ili društvenih mreža.

2 KOMENTARI

  1. I vi jer prenosite bez lektoriranja i doc.dr.sc. Draško Holcer jer je neznalica: Kit ubojica ne postoji!
    Orca je službeno ime!
    Kao da Veliku bijelu psinu zovete Ralje non stop..
    Sram Vas bilo..

  2. Poštovani Tomislave,

    nije mi jasno na temelju kojeg dokumenta tvrdite što je “službeni naziv” neke vrste. U znanstvenoj i stručnoj komunikaciji općenita je praksa da ako pobijate nečiju tvrdnju koristeći nekakav navod isto radite koristeći referencu na dokument/istraživanje/autora koji koristite.

    U vašem mailu osim srdžbe i navoda virtualnog “službenog imena” ne postoji ništa drugo.

    Tvrditi kako ja nešto ne znam temeljeno na članku koji čitate u novinama ravno je osudi bez suđenja. Iako nemam obvezu opravdavati vam se, mogu vam reći kako u ovom slučaju npr. ja nisam jednom riječju u razgovoru za pomorac.net spomenuo kita ubojicu. To što ga je autor članka naveo ne daje vam za pravo da bez ikakvog pitanja isto pripisujete meni, posebice istovremeno koristeći riječ “sramota”. U ovom slučaju mislim da bi se ista mogla bolje iskoristiti kao opis vaše komunikacije.

    Konačno, što se tiče mog znanja i za vašu informaciju u svezi hrvatskog (narodnog) nazivlja vrsta – ne postoji nikakvo “službeno” nazivlje vrsta u hrvatskom jeziku. Nazivi vrsta ne objavljuju se u Narodnim novinama. U hrvatskom jeziku postoji uobičajeno narodno nazivlje za vrste s kojima se “narod” susretao. Stoga, u slučaju kad neka vrsta obitava na širem području “narod” može imati brojne nazive za istu vrstu. Za vrste koje se ne pojavljuju kao autohtone narodni nazivi uglavnom ne postoje već se koriste nazivi koji se vežu uz imena pojedinih vrsta drugih naroda ili ih pojedini autori vežu uz prijevode latinskih imena. Što se tiče kita ubojice ili hrvatski orke (a ne “orCa” kako vi navodite) njeno znanstveno (latinsko) ime je Orcinus orca, a vrstu je opisao Carl Linnaeus (kasnije Carl von Linné) 1758. koji je svojim djelom Sistema naturae uspostavio danas općeprihvaćeno dvojno nazivlje (ili binarnu nomenklaturu) za imenovanje pojedinih vrsta koja se uvijek sastoji od imena roda i imena vrste. Razumijevajući porijeklo latinskog imena Orcinus orca jasno je kako je autor želio uputiti na predatorsku (i po njemu nasilnu) prirodu životinje – naime, ista se hrani drugim kitovima usanima, kitovima zubanima, tuljanima, ribama itd. te je njihov lov drugih vrsta povremeno izuzetno brutalan. Hrvatski pak naziv dolazi od prijevoda engleskog imena killer whale ili kit ubojica, dok naziv orka očigledno nastaje kroatizacijom (pohrvaćenjem) latinskog imena vrste (a ne roda). U tom smislu oba naziva vrste – kit ubojica i orka jednako su validni u hrvatskom jeziku.

    S poštovanjem,

    doc. dr. sc. Draško Holcer (tzv. neznalica!)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.