Postajemo popularno “ljetovalište” morskih organizama kakve rijetko viđamo

    Gabrijela Bijelić

    676
    Foto: Dubrovački Vjesnik

    Psi modrulji, kitovi, vatreni crvi, bucnji…ovog ljeta množe se dojave građana o morskim organizmima koji nisu baš česta, ali znaju biti zastrašujuća pojava uz obalu.

    Na sreću, susreti nisu kao iz ‘Ralja’, makar ovog ljeta očevidaca peraja ne fali u širem dubrovačkom akvatoriju, piše Dubrovački Vjesnik. Potvrđuje to i znanstvenik dr.sc. Valter Kožul s Instituta za mora i priobalje Svečilišta u Dubrovniku.

    Napravljene su fotografije i snimci koji prikazuju peraje koje se polako kreću u vodama oko Lokruma ili uz lapadsku obalu. Ako uzmete u obzir manjak kruzera, popratno i plovila za panoramski obilazak oko grada i mirovanje morskih skutera koji buku rade u moru i vani, svakako je za očekivati komfornije ponašanje organizama koji inače naseljavaju otvorene vode – ističe Kožul i dodaje kako ne čudi što su ovoljetne fotografije i snimci češći jer su građani opremljeni mobitelima s kamerama, a i turističko zatišje uzrokovano koronom daje više motiva.

    “O vrstama koje su fotografirane ili snimljene uglavnom se može samo nagađati, kako o veličini tako i o vrsti organizma. Oblik peraje može suziti i olakšati pretpostavke o vrsti, ali dok se ne zaroni ili ulovi jedinka ne može se sa sigurnošću tvrditi o kojoj je vrsti riječ. Možemo posumnjati da se radilo o modruljima koji su najbrojnija vrsta među velikim psima Jadrana. Modrulj naraste do četiri metra ali obično je velik oko tri metra i može biti opasan za čovjeka makar su mu osnovna hrana riba i glavonošci. Inače modrulj je vrsta toplih mora i ima ga u većem broju u Mediteranu a kod nas ipak više u južnom Jadranu” – kaže dr.sc. Valter Kožul i dodaje kako u Jadranu živi tridesetak vrsta morskih pasa od kojih četiri  može biti opasno za čovjeka.

    “Ipak, napadi su vrlo rijetki pa možemo reći da nas puno više opasnosti vreba na kopnu nego na moru. Stanje u našem moru se mijenja, temperatura raste a to dovodi i nove vrste različitih organizama ali i morskih pasa. Ipak ovdje nema dovoljno hrane za velike pse pa bi to trebao biti limitirajući činitelj njihove pojave” – kaže Valter Kožul. O bliskim susretima s morskim sisavcima kaže kako se i njih viđa tik uz obalu, također zbog reduciranih aktivnosti čovjeka. “Oni svakako nisu razlog za zabrinutost i strah jer ne pokazuju agresivnost kao morski psi i osim manje štete koju čine ribarima, mogu razveseliti.”

    “S kolegama sam svjedočio slučajnom susretu s više skupina delfina na otvorenom moru proteklog tjedna. Radilo se o prugastom i dobrom delfinu. U razmacima od par sati pojedine jedinke su nam prilazile, pratile ili plivale uz brod dok smo plovili prema otvorenom moru na redovno uzorkovanje u Institutu za more i priobalje u sklopu projekta kolegice dr.sc. Mirne Batistić. Doživljaj je jedinstven jer svjedočite njihovoj igri ispod pramca broda koji plovi, skokovima i razigranosti. Zapitate se je li nas pozdravljaju ili upozoravaju na svoj teritorij, je li plivanje ispod pramca igra ili natjecanje pojedinih jedinki u grupi” – govori Kožul.

    Komentiraj

    Please enter your comment!
    Please enter your name here

    This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.