Galešnik – Utvrda sa jadranskog limesa

Pomorsko Dobro

155
Foto: Hvar / Wikipedia

“U prvoj godini rata, želeći osloboditi Salonu, Belizar šalje u Dalmaciju Munda, magistra militum za Ilirik, i on oslobodi grad.”

Godina je to 535. Manirom ratnog izvjestitelja, bizantski kroničar Prokopije iz Cezareje bilježi početak vojnih operacija snaga Istočnog rimskog carstva (Bizanta) na današnjem hrvatskom dijelu Jadrana.

Cilj je uništiti kraljevstvo germanskog naroda Ostrogota koje nakon sloma Zapadnog rimskog carstva zaposjeda Apeninski poluotok, jugoistočnu Galiju (područje Francuske), južni Norik (područje Austrije i Slovenije), Dalmaciju i Panoniju. Pomno pripremana mobilizacija carske vojske za obračun s Ostrogotima dio je sveukupne strategije – rekonkviste iz vremena vladavine bizantskog imperatora Justinijana I. (527 – 565) usmjerene na povrat izgubljenih teritorija Carstva tijekom velike seobe naroda u V. stoljeću. U tom pogledu istočnojadranska obala i Jadransko more u cjelini Justinijanu su bili od presudne važnosti.

Vojno-strateški aspekt Jadran kroz period kasne antike definiran je pomorskim pravcem Carigrad – Ravenna. Naime nakon nestanka Ostrogotskog kraljevstva na početku druge polovice VI. stoljeća, Ravenna postaje središte bizantske uprave u najzapadnijim dijelovima Carstva. Nužno je stoga bilo osigurati pomorski prometni koridor koji povezuje novouspostavljeno središte uprave s prijestolnicom.

Dolazi do formiranja svojevrsnog maritimnog limesa čija izgradnja započinje vjerojatno u IV. stoljeću, a biva dovršena upravo u doba Justinijana I. Čini ga niz signalizacijskih postaja – utvrda predviđenih kako za kontrolu plovidbe promatranim pravcem tako i za pribježište (refugium) lokalnom stanovništvu koje je gravitiralo pojedinoj fortifikaciji na limesu. Uzduž hrvatskog istočnojadranskog pojasa, kao sastavnog dijela limesa, na potezu od Bokokotorskog zaljeva do zapadnoistarske obale pronalazi se nemali broj kasnoantičkih fortifikacijskih objekata. Jedan od njih je i Galešnik na otoku Hvaru.

Kasnoantička utvrda Galešnik smješta se na uzvišenju Grad jugoistočno od mjesta Jelse. Izduženog je tlocrta s bedemima sačuvanim u cijeloj dužini. Unutar utvrde nalaze se ostaci cisterne za vodu i pojedinih objekata različite namjene (između ostalog za smještaj posade).

U sklopu limesa Galešnik je imao zadaću kontrole plovidbe Hvarskim kanalom, o čemu zapravo svjedoči i njegov položaj. Moguće je da je bio i pribježište za stanovništvo kasnoantičkog naselja – utvrde Gradina, koje je sa sjeveroistoka zatvaralo današnju jelšansku luku. Gradina je također imala ulogu nadzora plovidbenog puta između otoka Brača i Hvara, ali istovremeno i ulogu obrane i održavanja postojeće luke. Obje utvrde trebale su biti u neposrednoj signalizacijskoj komunikaciji s fortifikacijom na južnoj obali otoka Brača, utvrdom na poluotočiću Glavici (položaj dominikanskog samostana u Bolu).

Na susjednom uzvišenju Tor (toponim dolazi od latinske riječi turres što znači kula), zapadno od Galešnika, građevina iste namjene samo iz nekog drugog povijesnog konteksta i vremena. Grčka stražarska – signalizacijska kula, podignuta u IV. stoljeću prije Krista na položaju ranijeg prapovijesnog utvrđenja – gradine. Kula je pripadala sustavu obrane faroske chore (starogradsko polje) kontrolirajući istočni prilaz teritoriju grčke kolonije Faros.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.