DVIJE BUDUĆNOSTI KRUZERSKIH KOMPANIJA

Petar Zuanović

4421
Pexels

Pandemija Korona virusa u zdravstvu predstavlja određeni tip tsunamija prilikom kojega su mnogi problemi, figurativno rečeno, isplivali.

Nedostatak kadra, manjak kreveta i opreme, nesuglasnost oko same geneze virusa, pa sve do potpunog razilaženja u mišljenjima o opasnostima već spomenutoga virusa. S druge pak strane, u ekonomskoj sferi, pandemija je već uhvatila stihijski zamah, te ako se ubrzo ne suzbije, velik broj malih igrača bit će spaljen do temelja, a oni mali, ali neregularni, koji ipak prežive, stradat će u nekoj narednoj razini ovoga globalnog nadmetanja i naguravanju na liticama koje vode do samoga vrha. Pogled s vrha je predivan, barem tako kažu oni koji su bili ili još jesu na njemu. Silazak je, s druge pak strane, izuzetno gorkoga okusa.

Upravo takav okus u posljednje vrijeme najčešće se nalazi u ustima vlasnika i radnika tvrtki koje su povezane s brodovima za kružna putovanja. Velik je ovo udarac za kruzere, ali realno, preživjeli su i veće katastrofe. Najveća koju pamtimo ovoga stoljeća je svakako napad na „Blizance” kobnoga 11. rujna, te najava terorista da će mjesta masivnoga okupljanja postati njihove glavne mete, te da će boljke koje njih muče platiti bilo tko povezan s državama koje su intervenirale u njihovim zemljama. Utjeralo je to strah u kosti i određenom broju ljubitelja putovanja, pa se tada zabilježio pad prodaje.

Još jedan krucijalan događaj bio je i prevrtanje Costa Concordia-e. Prošlo je od toga već osam godina, ali dobro se pamti prevrtanje broda s gotovo četiri tisuće putnika u obalnom pojasu Tirenskoga mora. Danas te iste pravne osobe muči famozni Korona virus koji je preplavio naslovnice diljem svijeta, a od kojega je do sada stradalo gotovo devedeset tisuća ljudi. Preko njih, neposredno, virus je uvelike utjecao i na sektor brodogradnje.

Brodogradnja bilježi pad u odnosu na isto razdoblje prošle godine, jedan dio narudžbi je otkazan, a dio je u „statusu quo”. U ovoj partiji visokoga rizika, zapravo nitko ne želi odustati jer povlačenjem jednoga igrača gube svi. Brodogradnja je sektor koji ovisi o uvozu – od materijala, preko sredstava za rad, pa do sofisticirane elektronike.

Zatvaranje imaginarnih granica koje čine tek nekakve limene kućice na autoputovima pokazao se kao djelomično uspješan potez. Sva neuspješnost leži u ovisnosti o proizvodnji drugih. To je pak utjecalo na pad prijevoza, kako pomorskim putem, tako i drugim načinima prometovanja. Nadalje, to je utjecalo na cijenu nafte koja je oborena zbog pada potražnje, ali i valutnog rata na svjetskim burzama, da bi u konačnici sve rezultiralo slamanjem onoga „maloga čovjeka” o kojemu svi bruje i za koga se čuje samo u stanjima velikih recesija.

Takvi mali ljudi rade, između ostaloga, i u industriji proizvodnje brodova. Brodogradnja je prinuđena na radikalne poteze zbog pandemije, ali ju ugovori u većini slučajeva ne štite od kašnjenja isporuke. Da bi zakašnjenje bilo opravdano, valja zadovoljiti tri uvjeta: događaj više sile, kašnjenje uzrokovano višom silom i izdana upozorenja na višu silu. U nepredvidivom vrtlogu ekonomskih, prirodnih i političkih zbivanja, gotovo je nemoguće dati upozorenje na višu silu koja će se zbiti za nekoliko godina, a države mahom prate trendove lidera, izuzev nekih, poput recimo – Švedske.

Uviđajem u situaciju, Kina upozorava na moguće nastajanje epidemije, pa i pandemije mnogo ranije od svih ostalih u svijetu. Time jedina, praktički, zadovoljava treći uvjet. Ugovorima o pothvatu građenja, događaj više sile tretira se isključivo kao prisustvo te više sile u granicama brodogradilišta, odnosno da je netko od radnika bio COVID19 pozitivan. To nisu slučajevi svugdje, ali u Kini mahom jesu. I posljednji uvjet, prethodno naveden kao drugi, kašnjenje uzrokovano višom silom, opet ide Kinezima u prilog jer oni uvoze elektroničku esenciju iz zemalja koje su svoju proizvodnju zatvorile kako bi spriječile širenje Korona virusa. Sve je to dovelo do jednog rigoroznoga pada ekonomije, ali ne u toliki dol iz kojeg se kineska brodogradnja planom „Made in China 2025” ne bi mogla postaviti na prvo mjesto i imati većinu svih narudžbi gradnje brodova u svijetu.

Ako kriza potraje ili se virus povrati u skorijoj budućnosti, postavlja se pitanje – Što će biti s nekoliko stotina kruzera koji su trenutno na vezovima ili sidrištima, te što će biti s nekoliko desetaka koji su upravo u izgradnji. Odgovor je – preživjet će.

Ako se kriza okonča i život se na globalnoj razini vrati u normalu, industrija kružnih putovanja nastavit će nesmetano funkcionirati. Ukoliko, pak, ne dođe do takvoga scenarija, plan američkih vlasti je pretvoriti dio tih brodova u karantenske centre, po uzoru na brodove-bolnice u vlasništvu Američke mornarice.

Ta, relativno kratkoročna, pretvorba bi se izvela u veoma kratkom vremenu jer američka vojska ima visok potencijal u ljudstvu, obrazovanom i uvježbanom za medicinske pothvate velike rizičnosti. To ne samo da bi nadomjestilo gubitke od putovanja, već bi kroz ugovore o najmu tvrtke za krstarenja zaradile više no u klasičnom poslovanju. Zato je cilj takvih tvrtki, odnosno želja, da se pandemija završi čim prije ili da potraje čim dalje, gledano kroz ekonomski okvir. Ako kriza završi u skorije vrijeme, proći će uz nova kreditiranja, a ako se razdoblje produlji, tada vlasnicima kruzera i ulagačima prijeti kreditna nesposobnost, te otimanje imovine od strane vjerovnika i u konačnici – neslavni odlazak s tržišta. Ako dođe do toga da kriza potraje, kruzeri će biti prepoznati kao bijeli morski anđeli koji su spasili tisuće života, što će dovesti do početne skepse o putovanju na istima nakon krize, da bi se nedugo poslije dogodio ekstremni rast potražnje krstarenja.

Budućnost je, za sada, još uvijek, neizvjesna. Nastavak povlačenja ekonomija unutar nacionalnih granica rezultirao bi svjesnošću o ovisnosti o drugima, ali i rađanjem velikih želja odvojenih od realnih potreba, što bi nakon pandemije rezultiralo kao procvat proizvodnje, prodaje i transporta. Svi željno iščekuju kraj, ali što utakmica traje dalje, napetost je sve veća. Ako se napetost obustavi u primjerenome roku, naslijedit će procvat, a u protivnom će doći do nasilne preraspodjele onoga što je ostalo u zamišljenim granicama koje će se pretvoriti u realne, te će svijet postati drugačiji. To ne ide na ruku globalistima, stoga znanstvenici neumorno rade na pronalasku lijeka za suzbijanje COVIDa19 i tako reanimiraju uspavanu, ali još uvijek živu, umreženu svjetsku ekonomiju.

4 KOMENTARI

  1. Kada se pogleda problem sa aspekta globalne depresije i problema koji ce nastat tjekom pandemije
    kome ce pri zdravoj pameti ic na krstarenje( ako mozemo nazvat tko jer svaka luka kao ruski rulet do pronalsaka i masovne proizvodnje cjepiva) ako nema posao ni uvjeta za zivot.
    A pak putnicke brodove stavit pod bolnicke neznam kako bi islo kako sterilizirat sve tkanine po putnickim kabinama? I dizajn ventilacije nije niti pribilzan za bolnice. To je ideja CO od carnivala da se dodvori Trupu i pokusa izvuc sta love al nista od toga.
    Ja sam trenutno zarobljen na kruzeru i znam kakva je situacija na brodu i kompaniji ako se izvuce industija iz ovoga bit ce cudo.

  2. Super je sta ce sad biti oficirima na kruzerima place sad ko na atlantskoj plovidbi.

    Tupasti pomorci bi trebali razmislit o prekvalifikaciju u zanimanja u poljoprivredi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.