Veliki izazov za pomorce ili veliko DA

Kap. Ivica Slavica

7973
Foto: ilustracija / Pixabay CC0 Creative Commons licenca

Odavno smo, mi pomorci, zaslužili više pažnje i bilo bi dobro da pokažite malo dobre volje i truda i pomognete nama koji debelo već godinama punimo državni proračun. Sve smo napravili sami – od obrazovanja do pronalaženja posla – a kad smo dobili posao u velikoj svjetskoj konkurenciji Vi sebi dajte za pravo da prvi sjednete za stol na ručak, a ne da nama, uz dužno poštovanje, date tu prednost. Zaboravili ste na činjenicu da smo veliki ambasadori naše lijepe zemlje bilo gdje u svijetu.

Dobro ste upoznati s činjenicom da pomorci spadaju u izuzetnu kategoriju ljudi jer upravo oni provode najveći dio svog života na moru. Većina pomoraca živi i radi u uvjetima koji štetno djeluju na njihovo zdravlje. Spomenimo samo buku, vibracije te promjene vremena i klimatskih zona, a gdje je izoliranost od obitelji i stres koji im pravi ugodno društvo? Nitko si od vas ne postavlja to pitanje. I na kraju je tu šlag na torti, nejestivoj torti. To je onaj mecenski odnos države prema pomorcima. Jednostavno ne govorimo istim jezikom.

S obzirom da naši ljudi od mora popunjavnju proračun vlastitim porezima Republike Hrvatske s otprilike 100 milijuna kuna godišnje i ako tome pridodamo sumu eura koji pomorci donesu u našu lijepu domovinu, radi se tu o vrlo zanimljivoj svoti koja doseže oko 220 milijuna eura.

Tu se postavlja logično pitanje da li mi, pomorci, imamo pravo sudjelovati sa svojim prijedlozima u vezi novog pomorskog zakonika i imamo li pravo na zaštitu, a ujedno i naše obitelji? Svi pričamo samo o pomorcima, a zaboravaljamo njihove obitelji koje nose teži dio tereta. Objavljujemo tekstove, pišemo Ministarstvu i kucamo na vrata, ali nitko ne otvara. Možda nema nikog kod kuće?! Svaki naš tekst do sada bio je pucanj u prazno. Kažete da živimo u demokratskoj državi, gdje svaki građanin ima pravo glasa (i to ne samo na izborima). Pomorce ne zanima da li je na vlasti HDZ ili SDP ili neka druga stranka, pomorce zanima i oni zahtijevaju njihova prava sada i u budućim vremenima. Nemamo mnogo vremena ako nešto ne napravimo sada. Što ćemo jednog dana govoriti našim nasljednicima? Moramo se boriti i tražiti pravdu za boljitak svakog pomoraca i svakog člana njegove obitelji. Zašto naglašavam riječ obitelj? Upravo zato jer što smo mi bez obitelji koja nam je glavni oslonac kad nam je potrebna topla riječ, osmijeh… Poznato je da jedna lijepa riječ i osmijeh otvaraju sva vrata, a kad ih otvorimo ulazimo u raj. Upravo to nam daje snage da izdržimo sve uz poznati slogan – Lako je njemu on je pomorac.

Vjerujem da je došlo vrijeme za pravdu hrvatskih pomoraca, a to znači sljedeće:

1. DA pomorci imaju pravo izbora tko će biti predsjednik Sindikata pomoraca Hrvatske.
Glasovanje On-line!

2. DA se ukinu sve Udruge kapetana i časnika te da se osnuje jedna udruga koja će biti locirana u gradu po želji pomoraca. Mala smo zemlja za toliki broj udruga koje se sufininciraju iz Državne blagajne, a kasu debelo pune naši pomorci.
Glasovanje za lokaciju: On-line!

3. DA pomorci imaju pravo glasovati tko će biti glavni predstavnik Udruge.
Glasovanje On-line!

4. DA pomorci imaju pravo glasovati na izborima za vrijeme boravka na brodu. Živimo u eri internet i mislim da nije problem napraviti web site.

5. DA pomorci, kad su kod kuće, imaju pravo na Dopunsko osiguranje te da plaćaju zdravstveno osiguranje samo kad su kod kuće a ne kao dosad kad su na brodu.

6. DA ako se ukinu 183 dana od neplaćanja poreza, pomorci imaju pravo preko svog predstavnika predložiti kako dalje.
Prijedlozi on-line!

7. DA Vlada zagarantira pomorcima koji odu u zasluženu mirovinu (puni radni staž) minimalnu mirovinu koja ne smije biti manja od cca 5.000 kuna (bez obzira na zvanje). Naši pomorci imaju najmanje mirovine od svih pomoraca iz pomorskih zemalja EU. Mnogo smo uložili, a zauzvrat ne dobivamo ništa. Kako mislite da mirovina pomorca, koji je nedavno otišao u zasluženu starosnu mirovinu s punim radnim stažem, može iznositi 3.250 kuna? Da li se vi to nama javno smijete?

8. DA se osnuje fond u koji će pomorci uplaćivati određenu svotu novca za slučaj da se neki od pomoraca ili bilo koji član njegove obitelji razboli. Isto tako da se svaki mjesec objavljuju uplate i stanje na računu te također rashodi i njihova svrha.

9. DA se pomogne mladim osobama u vezi zaposlenja te da budu oslobođeni od bilo kojih prireza za vrijeme vježbeničkog staža.

10. DA pomorac koji se razboli kod kuće, ima pravo na potpuno zaštitu i da bude oslobođen od bilo kakvih prireza. Apsurd je kod nas da ako se razbolite prije ukrcaja,  ne možete se ukrcati. Ipak, državi morate platiti porez, kažnjeni ste zbog toga što ste bolesni!? Za vrijeme odmora ne možemo živjeti pod staklenim zvonom već ga želimo provesti ugodno u krugu svoje obitelji. Zamislite, kako je to biti na godišnjem odmoru i u konstatnom strahu od bolesti/nezgode jer ako se to dogodi, nema ukrcaja. Da li i Vi živite u strahu kad ste na godišnjem?

Ovo je moje osobno mišljenje, a na nama pomorcima je da odlučimo kako ćemo dalje.

Iskreno, ne nadam se mnogome iz jednostavnog razloga što je birokracija u našoj lijepoj zemlji takva kakva jest. Po tome smo zemlja na začelju, a ugodno društvo nam pravi Venezuela. Državni službenici su nagrađeni visokim plaćama za svoj nerad, (svaka čast iznimkama) a većina od njih ne zaradi niti trećinu dohotka s obzirom koliko i na koji način se ophode prema poslu, prema zakonima koji se dobro ne iščitavaju jednako u Zagrebu, Splitu ili nekom drugom gradu.

Napraviti nešto novo je veliki izazov, ali ipak i nada pomoraca da će se nešto promijeniti.

Podijeli objavu

17 KOMENTARI

  1. U punu mirovinu cim se skupi 15 godina ciste navigacije i 50-55 godina zivota. U slucaju ozlijede na radu i trajne nesposobnosti za rad puna mirovina. Mladim curama i deckima koji su zavrsili faks svi tecaji besplatno, porucnicki besplatno (na racun drzave). Mladim ucenicima koji dobro uce a ne mogu se skolovati zbog lose financijske sotuacije roditelja sve besplstno. Mladosti da se nadje kadetura/asistentura/vjezbenicki staz po zavrsetku skolovanja a i trajno zaposlenje ukoliko se pokazu normalnima.

  2. Kap. Ive, salve!

    Bravo!

    Odličan govor, jedina zamjerka – triba im je malo žešće odbrusiti – nema se šta pričati u fino s bagrom!

    Btw, vezano za ovo šta ste spomenili –

    “Objavljujemo tekstove, pišemo Ministarstvu i kucamo na vrata, ali nitko ne otvara. Možda nema nikog kod kuće?!”

    Ja zvao nekog tovara Mrvicu, gore u ministarstvo – da ga pitam tko i s komim argumentima je ministarstvo poništilo moju diplomu pa ne mogu izvaditi ETO brevet.., i Mrvica stalno – ODSUTAN DO PETKA. Čak je i answerback na e-mailu programirao da automatski daje “ODSUTAN DO PETKA”. Pa sam onda zvao ministarstvo obrazovanja da pitam znadu li oni što oko toga – ali nemaju oni veze tko im glavu nosi, isto kao i agencija za priznavanje diploma – insomma MARVA!

    Zdrastwuite,

  3. Pa evo ja cu bit doma 3, 4 i 5 misec, ajmo organizirat neko okupljanje, prosvjed?! Nece nas vrag odnit za 1 dan sta cemo “izgubit” trazeci ono sta nas pripada. Prvo bi se mora odradit neki sastanak da se utvrdi di cemo ic, kome cemo urucit nase zahtjeve i kako cemo doci tamo. Tko god ima prijedloge neka se javi. Ne smimo vise bit ovako inertni i neaktivni, slabo je sve ovo!

  4. Sve ste u pravu. Jos dok sam bio aktivan pomorac jednako sam razmisljao, no mozda da sami pomorci osnuju svoj novi sindikat?? Uzeti kao uzor USA sindikat? Copy-paste? Osnovati vlastiti mirovinski fond?? Akumulirati kapital na jedno mjesto i time vrsiti pritisak na politiku i drzavu?? To cine Ameri ali i Filipi….sve vase ideje su dobre ali previse utopisticke. Drzava nas sisa zadnjih 10tak godina gdje i kako stigne. Ako nisi zapovjednik ili upravitelj, ako si obicna posada-onda zivot postaje doslovce nocna mora radi malih prihoda. Ja sam 15 godina Port cpt i supercargo, mogao bih navoditi koje sulude namete placam drzavi kao d.o.o., ali to je sve radi toga jer Pomorci i mi svi koji radimo na i oko mora nismo ujedinjeni. Podijeljeni smo i upravo u tome je i najveca slabost nas samih. Definitivno treba copy paste USA sindikat…zaboravimo sadasnji. Isti ljudi tamo sjede 30 godina.Treba ici u nove postavke svega

  5. Definitivno smo manje vise inertni kad su u pitanju nasa vlastita prava, a s druge strane prilicno azurni kad trebamo placati svoje obveze prema drzavi. Zato u potpunosti podrzavam gore navedeni prijedlog da organiziramo okupljanje u nekakvom razumnom roku, s tim sto moramo racunati da nas je najmanje polovina od ukupnog broja uvijek na brodu. No to ne bi trebao biti izgovor. Uostalom postoje on line peticije pa je vrijeme da nesto ozbiljno pokrenemo.

  6. Jebote kmecaone, dobiva se dojam da su pomorci egipatsko roblje iz 2019. g.pr.Kr.

    Daj, stavite malo stvari u perspektivu i ne kmecite toliko, nego objektivno pogledajte koliko dobar zivot imate. Stavite na vagu pozitivne (e, pozitivne, ima i toga) i negativne strane pomorstva i malo se urazumite.

    Za mene je bit pomorac privilegija – imam placu koju nikad u Hrvatskoj necu imat legalno, imam luksuz ne radit pola godine i u tih pola godine ne razmisljat ocu li imat za papar sutra, ne placam porez, bio sam na mistima na kojima sigurno ne bi nikad bio da nisam pomorac, naucio sam da mi Hrvati, iako to volimo kazivat, ipak nismo najpametniji u svim djelatnostima na svitu i da neki tamo Bugar ili Rumunj znaju katkad jednako dobro obavit posa ko i Hrvat.

    No dobro…to je samo moje skromno misljenje.

    Pusa

    • Druže Antiša, salve – paz’vako:

      Privilegija je kada pojedinac ili neka grupa građana uživa nešto što ostali građani ne mogu uživati. Koliko ja znam svatko ima pravo izvaditi matrikulu, ukoliko se radi o osobi zdravog tijela i duha. Npr. obična radnička klasa radi četr’es’ godina i dobije neku crkavicu od mirovine (1800 kuna) – to ja zovem legalizirana euranazija. A yebeni milicajaci idu u penziju s 40 ili max 45 godina starosti i još im pritom daju ogromne otpremnine (od naših šolada) – to je privilegija. Toliko o privilegiji.

      Ti si vjerovatno neki mlađi pomorac s putničkih brodova – drži te entuzijazam i euforija ko’ ciganku kada brata ženi – nemam ništa kontra toga. Ali kada bi svima bilo tako kao tebi – I FRATRI BI NAVEGALI.

      Btw, jedino mi nije jasno ova “Pusa” što si stavijo na kraju posta – da li smatraš za nas koji kritikujemo sustav da smo OBIČNE PIČKE ili je to izražavanje tvog sexualnog raspredjeljenja – gaystvo?!

      a dopo

      ?!

    • Sa tim svim što si sad iznio ja mogu jedino zaključit da ti nisi uopće pomorac.Život koji se provede u kabini od 5m2 i makini i iz dana u dan bez prestanka i gdje si 24h na raspolaganju koji u godini dana u najčešćen slučaju traje 8 mjeseci i nije neki život.

  7. Obrazovanje si nismo priuštili sami još uvijek imamo tu privilegiju da nam je školstvo BESPLATNO, a sto se tice uvjeta na brodu oni jesu neprirodni, ali nitko nas ne tjera na to. Prostora za poboljšanje ima ali ipak nije sve tako crno kako se želi prikazati.

    • Mariofil,

      Pobratime, nu, đe’je to besplatno školstvo – da i ja upišem vakultet – oduvijek sam šćeo biti UČITELJ.., al’ yeb’ga.., nije se moglo. Sirotinja me je jebala i ostao sam trudan!!!

      Btw, u Njemačkoj, zadnjih godina je država nudila svojim građanima potpunu stipendiju ako upišu i završe strojarstvo, mehaniku jer im manjka takvih inženjera.

      Njemačka, i neke druge zemlje nude stipendije i stranim studentima, koji su vrijedni – moja nećakinja doktorirala u Njemačkoj o manje-više trošku Njemačke države – a građanka je Hrvatske u svakom pogledu.

      Da vidimo kako radi Tamnica Naroda – i da li je točno to što vi tvrdite da je obrazovanje besplatno?!

      Osobno sam studirao kao izvanredan student – i prisustvovao predavanjima više nego redovni studenti – npr. profesoru mehanike nikada nisam izostao s predavanja, čak me po tome istakao ostalim studentima kao primjer.., bio je još jedan dečko koji nikada nije propustio predavanje Me’anike! Isto tako nikada nisam izostao s predavanja Engleskog i Talijanskog jezika – obje ocenke 5 (atličan) – I NA KRAJU DA KAŽEM ONO ŠTO SAM ŠĆEO – STUDIJ SAM PLATIO I TO NE BAŠ JEFTINO.

      Tzv. “brza viša” – koju je obrazovna mafija lansirala plaća se preko 10 tisuća eura – a traje ne znam točno.., neki govore da su to riješili za 4 ili 5 mjeseci.

      ETO tzv. IZOBRAZBA pri “University of Pučko” – LIBAR & ATLANTIS – bila je u početku preko 3000 evra, a navodno traje 190 sati! Kažem navodno jer u stvarnosti barem 30% tih sati provede se po obližnjim kafićima. A čak i da traje 190 – pitanje je koliko taj nauk vrijedi.., jer ja sam polagao matematiku pred profesorom koji je imao titulu dr. sc. i uložio sam 500 (riječima pet stotina) sati dok sam zadovoljio na ispitu.

      Al’ dobro, ja sam malo glup – nijesam bistar ko’ oni lumeni iz splitske lučke.., yeb’ga, šta ću!!!

      • Gavro govorim o redovnom školstvu gdje sam u srednjoj pomorskoj dobivao stipendiju ministarstva od 500 kn mjesečno, i REDOVNOM studiju gdje smo dobivali 1200 kn mjesečno. I to stipendiranje ide i dan danas. A mi pomorci još uvijek u RH živimo bolje od većine ljudi koji tu pošteno rade sa fakultetskim obrazovanjem za par tisuća kuna.

        • Pa, je – naravno da živimo bolje – ali to trebamo zahvaljivati sebi i našim mornarima koji su nas u prošlosti svojim radom promovirali po stranim kompanijama. Na račun tog ugleda mi danas navigamo i zarađujemo dobar kru’ po stranim kompanijama!

          Ne triba zahvaljivati Olegu i grupirovci žgadije koja sebe zove Vladom RH – oni nas promoviraju u svijetu kao lopine, šljam i ološ, ignjorante etc. Kada bi nam bilo prema takvom promoviranju – zna se – umrli bi smo od gladi, polako.., kao i naši penzioneri nad kojima se vrši LEGALIZIRANA EUTANAZIJA.

          Živija.

  8. Dobar dopis. Pozdravljam. Sramotno je da (ja, Petar, Pavao) imam za 26 godina plovidbenog staza 1.411,00 hrk mirovine a u Francuskoj za godinu dana staza (1/C/Zapovijednik/PC) dobivam cca 80-90 € mirovine mjesecno. Sramotno je da su nasi razno razni Brazaduri & Magazinovici srozali polozaj nas pomoracki i puno ce muke trebati da se u korumpiranom okruzju stanje ispravi. Samo hrabro kolege.

  9. Mislim da su sve to puste želje i prije svega nerealni zahtjevi.

    Pogotovo točka 7, minimalni penšjun 5.000 kuna.

    Pa nisu pomorci sabornici, vojna lica, policija političari i drugi uhljebi, da ih se nagradjuje za nerad!

    Ipak, oficiri su navigali za velike šolde, uplaćivali malo i sada odjednom pred suton radnog vijeka hoće se 5.000 kuna penzija.

    Jednostavno, nismo zaslužili. Svaki je pomorac uplaćivao manje od blahajnice u Konzumu za radni staž i zdravstveno.

    Svaka je blagajnica u Konzumu uplatila više poreza od plaće nego bilo koji pomorac.

    To Vam govori pomorac sa više od 21 godine čiste navigacije, 42 godine na moru, i 38 godina uplaćenog radnog staža, a koji je nedavno dobio penšjun za 38 godina radnog staža 2.260 kuna.

    Ne bunim se. Više nisam niti zaslužio!

    Tko god je navigavao čitav život a nije si napravio 3 ili više nekretnina i renta ih a očekuje od Države da se skrbi o njemu, jadan je, i sam si je kriv ako ne može financijski spojiti prvi i zadnji u mjesecu.

    Jer, kaže stara poslovica pitati će te starost gdje ti je bila mladost!

    Mirno Vam more Dragi Kolege Pomorci, i mislite o budućnosti!!!

    Država nije ta koja će misliti o Vašoj budućnosti!!!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.