Nina Kostović: Iskustvo je ono što vas čini pouzdanim časnikom

    4753

    Nina Kostović: Iskustvo je ono što vas čini pouzdanim časnikom

    Da genetika ima utjecaja na život svakog pojedinca pokazuje i odabir zanimanja 31-godišnje Zadranke Nine Kostović koja, krenuvši koracima svoga djeda s očeve strane, plovi u svojstvu treće časnice već treću godinu. Njezin je djed bio noštromo na Tankerskoj plovidbi i čitav je radni vijek proveo na brodu, a kako jabuka ne pada daleko od stabla, i njezin brat se odlučio za istu profesiju, no njegov odabir je ipak bila jahta. Pomorstvo ju je, kako kaže, oduvijek zanimalo te je 2012. godine završila Pomorski fakultet u Splitu. Nakon neodlučnosti u kojem smjeru poći i nemogućnosti pronalaženja posla na kopnu, barem ne u struci, odlučila je probati ga naći na moru.

    Sve je počelo kad je saznala da kompanija CMA CGM ima svoju podružnicu u Rijeci i da traži kadete.

    – Kako završenim ljudima nije lako doći do kadeture, pogotovo nautičarima jer ih ima dosta, odlučila sam krenuti u potragu. U startu sam se usmjerila na strane kompanije računajući da su one barijeru „pomorca kao isključivo muške profesije“ premostile malo ranije nego hrvatske. Najteže je, zapravo, bilo odlučiti se i to provesti u djelo. Kad krenete prvi puta svjesni ste da to nije mala stvar. Imala sam sreću što je kompanija tada dobivala nove brodove, tražili su novi kadar i primili su me.

    Nakon što ste se uspjeli ukrcati kako dalje kreće vaša priča s morem?
    Primarno mi je bilo odraditi kadeturu, dobiti iskustvo broda, vidjeti kako sve to funkcionira na operativnoj, socijalnoj i privatnoj osnovi te položiti poručnički. Zatim sam se odlučila vratiti i nadograditi to iskustvo.

    Na poziciji ste treće časnice palube na 365-metarskom brodu „CMA CGM Corte Real“ francuskog  prijevozničkog diva. Kako ste zadovoljni uvjetima na brodu, kolegama i nadređenima?
    Brod na kojem plovim povezuje Aziju i Europu i na toj liniji su uglavnom stacionirani najveći brodovi kompanije što je logično jer ima dosta tereta.

    Iako nisam imala prilike da uspoređujem uvjete na brodu s drugim kompanijama jer sam tu od početka navigacije, zadovoljna sam. Po iskustvima i pričama mojih kolega, može bolje ali i gore. Što se tiče kolega i nadređenih u ovoj profesiji morate posjedovati vještinu prilagođavanja. Često upoznajete nove ljude i morate se prilagođavati novom režimu rada. S nekima brzo nađete zajednički jezik pa je i ugodnije raditi i živjeti u takvom okruženju, a s nekima i ne. Svejedno, hijerarhija se mora poštivati.

    Trenutno ste u Indijskom oceanu na putu za Europu. Kakav je smještaj i jeste li zadovoljni hranom koju priprema brodski kuhar?
    Smještaj je zadovoljavajući, iako opet kažem, ne mogu uspoređivati. Uređenje je jednostavno, no udobno i ugodno. Svaki član posade ima svoju kabinu s pripadajućom kupaonicom uz, naravno, zajedničke prostorije.

    Hrana, kao i uvijek, ovisi o kuharu. Neki se potrude više pohvatati neke naše specijalitete, neki manje. Domaća spiza uvik nedostaje, ali znamo mi uzeti stvari i u svoje ruke. Najčešće to bude za blagdane, rođendane i slično kada želimo više domaću atmosferu. A ni roštilj nam nije mrzak.

    Nije li kontejnerski brod suviše grub za ženu? Jeste li možda razmišljali o nekoj drugoj vrsti broda?
    Ne mogu reći da je suviše grub. To jesu generalno zahtijevniji brodovi jer ima puno luka, tempo je ubrzan i samim time i više posla. Ali kako za mene tako i za ostale, nema razlike. Imati iskustvo i na nekoj drugoj vrsti broda također bi bio izazov, sve ovisi kakva bi se prilika pružila.

    Koliko vam je u današnjoj plovidbi pomoglo znanje koje ste stekli na Pomorskom fakultetu u Splitu?
    Znanje koje stječemo na fakultetu je generalnog, općeg karaktera i ono nam pomaže da startamo, da znamo prepoznati ono osnovno s čim se susrećemo kad dođemo na brod. Međutim, u ovom poslu, iskustvo je to koje vas čini pouzdanim časnikom. Situacija opisana na papiru u praksi se uvijek može mijenjati.

    Opišite nam jedan vaš radni dan na brodu. Što sve morate obaviti i koja su vam zaduženja?
    Moja gvardija je od 08-12 i od 20-24, u navigaciji i u luci. Na moru sam odgovorna za navigaciju, a u luci za nadgledanje ukrcaja/iskrcaja. Osim toga uvijek ima dodatnog posla, ovisno o tome za što ste zaduženi (papirologija, safety oprema i dr.) ili vas dopadne manovra uplovljavanja/isplovljavanja. Ostalo vrijeme je nama na raspolaganju tako da imamo malo vremena i za sebe.

    Koliko imate slobodnog vremena na brodu i kako ga ispunjavate? Imate li prilike izaći u luci?
    Slobodno vrijeme obično provodimo odmarajući se ili se družimo. Najčešće je to gledanje filmova ili serija. Boravci u lukama su kratki, u prosjeku 24 sata, te između gvardija i ostalih dužnosti ne ostane baš puno vremena. Ipak, uspije se ponekad i izaći pa makar samo i na nekoliko sati. Od luka u kojima sam imala prilike izaći  osobno su me oduševili Singapur, Beirut i Malta. To je nešto što nemate prilike vidjeti svaki dan, a svaka je jedinstvena na svoj način.

    Plovite već tri godine i većina posade je muška. Možete li istaknuti prednosti te koje su mane žene na brodu?
    Mane su što ponekad imate osjećaj da se morate dokazivati više od muških kolega a za jednak posao. U  principu, ako radite svoj posao, i ako ga radite kako treba, nema mjesta diskriminaciji ni na kojoj osnovi. Kolegama nije mrsko imati curu na brodu, naprotiv. To unosi malo diverziteta u svakodnevicu. To je uglavnom mlad svit i ipak razmišljaju malo drugačije od svojih prethodnika. Naravno, iznimaka uvijek ima.

    Na CMA CGM trenutno je nekoliko nas Hrvatica, ali ima i dosta cura ostalih nacionalnosti od  Francuskinja, Rumunjki, Ukrajinki i drugih. Do sada mi se jedino na kadeturi potrefilo da smo bile nas dvije cure na brodu i to obje u svojstvu kadeta. Nekako mi je tada bilo lakše jer smo bile u istom položaju.

    Na brodu ste prisiljeni na suživot sa svojim kolegama. Koliko je članova posade i kakvi su međusobni?
    Uglavnom se krećemo oko brojke 26, za ovaj tip i veličinu broda. Na CMA-u ima dosta hrvatske posade tako da nas najčešće i šalju na brodove gdje časnički dio kadra čine Hrvati, dok su ostatak posade Filipinci. Trenutno nas je na brodu 12 Hrvata i 14 Filipinaca, no nekada nas pomiješaju s Rumunjima ili Ukrajincima.

    Što se tiče međuljudskih odnosa iskustva su mi, do sada, pozitivna. Kada je potrebno  priskačemo jedni drugima u pomoć, no najbitnije je da funkcioniramo kao tim bez obzira što svatko snosi svoj dio posla. Kad je dobra ekipa na brodu sve je puno lakše.

    Kažete da vam je navigacija lakši dio posla i osobno draži, no sve se mora odraditi. Pretpostavljam da  imate želje za napredovanjem. Koliko je to moguće na kompaniji za koju radite i što sve zahtijevaju od vas?
    Naravno da postoji želja. Na ovoj se kompaniji relativno brzo može napredovati u usporedbi s nekim drugima. Naravno, najprije je potrebno usvojiti određena znanja i vještine. Bitno je i da nadređeni, koji vas valoriziraju, čine to nepristrano.

    U ovom muškom okruženju koje sve kvalifikacije mora imati žena da bi se mogla priključiti njihovom timu?
    Definitivno pomaže ako ste otvoreni i komunikativni te stvarate prijateljsko ozračje oko sebe. Međutim, ono što je bitno je  da ste nezavisni i snažnog karaktera. Na brodu ste ipak sami i imate samo sebe. Ovaj posao je psihički naporan, više nego fizički. Treba se znati nositi sa svim tim.

    Rekli ste da su vam dragi momenti kada se osjeti osjećaj zajedništva, no svaki čovjek ima i svoj privatni život i mora uskladiti posao i obitelj. Kakva je situacija kod vas?
    Za sada još nemam vlastitu obitelj tako da još nemam toliko brige oko usklađivanja. Htjeli mi to priznati ili ne, privatni život ipak pati a ako imate obitelj još i više. U tom slučaju bih se povukla iz plovidbe, ali mislim da nije nemoguće i to uskladiti. U konačnici, stvar je izbora.

    Dok sam još slobodna, vrijeme kad sam kući provodim s prijateljima i obitelji ili si priuštim poneko putovanje.

    Nakon svih iskustava o kojima ste sanjali za vrijeme studija da li biste možda sada promijenili svoje zanimanje ili je more u vama probudilo još veću želju za plovidbom? Gdje se vidite za desetak godina?
    Nisam požalila što sam se okušala u plovidbi. Htjela sam iskustvo broda i uspjela sam u tome. Ima dobrih i loših dana, i dobrih i loših strana. Definitivno bi htjela ostati u pomorstvu, ali s vremenom u nekoj drugoj, više ‘kopnenoj’ funkciji.

    Dosta mladih djevojaka sanja o karijeri na brodu. Što biste im poručili i što je važno da znaju prije odlaska na more?
    Poručila bi im da se ohrabre i pokušaju jer to je jedini i najbolji način da saznaju nalaze li se u tome ili ne. Neka znaju da se može i neka ne dopuste da ih itko uvjeri u suprotno.

    Što mislite o portalu Pomorac.net?
    Iako možda zbog količine posla nisam baš redoviti posjetitelj portala rado pročitam novosti iz svijeta pomorstva. Naša struka je specifična i puno znači da se netko bavi pitanjima pomoraca, pomorstva i općenito ljudi vezanih uz more.

    Piše: Andrea Zovko

    Podijeli objavu

    Komentiraj

    Please enter your comment!
    Please enter your name here

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.