Baldo Gjurašić: Jahta je spoj praktičnog iskustva i načina života vlasnika

    668

    Baldo Gjurašić: Jahta je spoj praktičnog iskustva i načina života vlasnika

    Kad vam je marina ispred kuće i od mladih dana gledate brodove i jahte, udišete miris mora, igrate vaterpolo  i živite u gradu na samom jugu nije čudno da u jednom trenutku odlučite da će to biti vaš život. Dubrovčaninu Baldu Gjurašiću, čiji su preci starosjedioci Grada više od sedam stoljeća, bilo je jednostavno suđeno da ide na more i živi od mora te kaže da u njegovim venama ima više soli nego krvi.

    Nakon završene Više pomorske škole ukrcao se kao kadet na brod za rasuti teret „Dubrovnik“ Atlantske plovidbe gdje je u komadu odradio 15 mjeseci, no ljubav prema jahtama nije jenjavala i odlučio je sreću iskušati u tom sektoru. Skoro trideset godina bilo je kapetan na nemalom broju jahti do 84 metra, preplovio 600 000 nautičkih milja i služio nekim od najzvučnijih imena u showbiznisu i poslovnom svijetu.

    Da to nije dovoljno pokazuje činjenica da je 54-godišnji Baldo Gjurašić odlučio krenuti u svijet jahtinga do kraja ili, bolje reći, od početka. Krajem 2008. godine vratio se svojoj velikoj ljubavi – studiju pomorske arhitekture na Warsash Maritime Academy i u zadnjih desetak godina krenuo u novogradnje. Danas je project manager u BG Management & Consultingu, tvrtki koja se bavi prodajom, podvodnim dizajnom, refittingom i kompletnim menadžmentom novogradnji do same isporuke. Tvrtka sa sjedištem u Monacu na Azurnoj obali prošle je godine proširila svoje poslovanje i otvorila novi ured u Nici.

    Vratimo se vremenu kada ste plovili na jahtama. Imate dugogodišnje iskustvo kapetana i kažete da ste imali raznoraznu klijentelu. O kome se radi?
    O, bilo ih je jako puno, tko bi ih se sve sjetio, ali od onih poznatijih bile su tu zvijezde iz automobilističkog svijet Jean Alesi, kada je bio vozač F1 za Ferrari, zatim Jean Todt, Ralph Schumacher i Nelson Piquet. Od glazbenih diva imao sam prilike upoznati Madonnu, a plovio sam i u društvu košarkaša – Magic Johnsona i Dennisa Rodmanna. Jednom je na jahti bila i Ivanka Trump. Uglavnom, kada se radi o njihovom privatnom životu, mogu reći da su muškarci većinom low profile, a žene znaju biti mnogo zahtjevnije i kompliciranije. Samo za primjer želja i zahtjeva bogate klijentele reći ću da je jedan od uvaženih gostiju imao rođendan i htio  na stotine bijelih ruža i to u srcu Kariba na +32C. Kako je bilo nemoguće naći ruže u Miamiju, njihova isporuka privatnih avionom je stajala više od milijun eura.

    Plovili ste mnogim morima i posjetili brojne luke. Koje vam je nekako najdraže i gdje biste se rado vratili?
    Galapagos definitivno, a onda plaže Fidžija. Azori su mi isto ostali u dobrom sjećanju, no najbolje mjesto za život je definitivno Europska Unija tako da sam se i je skrasio u Nici. Razlog za to je vrlo jednostavan. To je  centar svjetskog jahtinga, ima perfektno uređenu obalu s najboljom infrastrukturom na svijetu i veliki grad koji ima apsolutno sve, od tramvaja, vlaka, biciklističkih staza, parkova, more, plažu od 8 km i na kraju plaže međunarodni aerodrom povezan s cijelim svijetom ljeti i zimi. Na svega sat vremena vožnje od grada možete skijati, a klima je fenomenalna i blaga.

    Ima li neka plovidba koja vam je posebno ostala u sjećanju i zbog čega?
    Sjećam se lošeg vremena oko Cape Horna i Biskaja, a od nezaboravnih plovidbi bio je put oko Afrike. Ne bih ga preporučio sigurnosti radi, ali prirodne ljepote su izuzetne, posebno delta Niger. Scary beauty.

    Krenimo sad malo u bližu prošlost. Znači završili ste studij pomorske arhitekture u Velikoj Britaniji i okrenuli se brodogradnji. Da li je to bila želja od ranije ili ste tijekom godina zavoljeli jahte i poželjeli ih sami kreirati i prilagođavati potrebama i željama jahtaša?
    Upravo to, ljubav iz prošlosti i ogromna želja da praktično iskustvo prebacim u kreiranje jahti po interesu i zahtjevima vlasnika i njegova načina života. Nikada neću zaboraviti prvu jahtu za brazilskog vozača Formule 1  Nelsona Piquea. On je toliko zavolio jahtu da je nakon trideset godina još uvijek ima i plovi na njoj.

    Vidljivo je da uživate u osmišljavanju jahti i interijera i zasigurno je veličanstveno gledati kako iz skica i nacrta izrasta luksuzna ljepotica za morske užitke. Gdje se grade jahte i koliko često prisustvujete njihovom prvom doticaju s morem?
    Dosad su ih mojih nacrta proizašle tri jahte. Moj vrt je svijet. Nakon što se odradi preliminarni dizajn i specifikacije za generalni plan kreće se po svijetu da se vidi tko će najbolje, najbrže i uz odgovarajući budžet izgraditi jahtu. Svakako, moje prisustvo uključuje i porinuće te sve probne vožnje dok se god ne potpiše pismo preuzimanja plovila. Vrlo je čudno, ali nerijetko se dogodi da kod porinuća vlasnik ne dođe pa ja povedem svoju suprugu da bude kuma jahte i razbije šampanjac o provu.

    Što je teže, izgraditi novu jahtu ili obnoviti već postojeću?
    Definitivno refitting! Kod novogradnje sve ovisi o vama kako ćete se postaviti u početku i kako ćete spojiti specifikacije, ako imate iskustvo onda je to pretty much straight forward deal.

    Sa suprugom ispred M/Y Entourage

    Recite nam nešto o prvoj heavy displacement platformi jahte u povijesti jahtinga. Kako je došlo do toga da se upustite u dizajn „Entouragea“ i što je to značilo za vas?
    „Entourage“ je predstavljao prekretnicu moje karijere jer je vlasnik tražio jako puno, a nije htio platiti. To vam je kao da radite gastronomsku večeru s praznim frižiderom. Vlasnik je tražio malu potrošnju, veliku autonomiju i to sve sa 12 čvorova brzine. Na kraju sam produžio jahtu za 2 metra, istanjio trup u pramcu, nadodao bulb profile s balast tankom u njemu da bih povećao gaz na pramcu, povećao brzinu te smanjio potrošnju. Također sam smanjio otpor krme i volumen pramčanoga dijela te dizajnirao tank deck ili underlowerdeck. Otišao sam u Beč u Vienna Model Basin, jedan od najstarijih i najiskusnijih instituta koji pruža usluge u dizajnu broda i pomorskim operacijama, i u dva tjedna testiranja došao od traženih 3500 NM s 12 čvorova brzine (transatlantik) do 6125 NM s 12 čvorova (transpacific). Jahta je bila full custom i porinuta na even keel ili na ravnu kobilicu do točno predviđenog gaza u milimetar i u prvoj pokusnoj plovidbi prešla 16 čvorova. Što je najzanimljivije buka u glavnom salonu u maksimalnoj brzini je 45 DB s nula vibracija što je vrlo  teško za postići, posebno s full custom. Jahta je već šest puta prešla Atlantik bez ijednoga problema i jedna je od najboljih charter jahti u svijetu s preko 10 tjedana godišnjega chartera. Tjedni najam je 225.000 EUR. Naravno, kada nije u charteru onda je vlasnik sa svojom mnogobrojnom obitelji stalno na brodu. Jahta se ne zaustavlja ni zimi jer je na Karibima već treću godinu uzastopno, a ljeti  na Mediteranu.

    A što je to meni značilo? Bez puno pompe i vanjskih emocija krenuo sam u nove izazove. Naravno da mi je bilo drago, posebno da klijenti i vlasnik uživaju u njoj. Evo već četvrtu godinu gušta i još je ne želi prodati.

    Prošle godine odradili ste refitting velike jedrilice s glavnim jarbolom od 62 metra? Koliko je to bio težak zadatak i što je sve trebalo napraviti?
    S/Y „Latitude“ je bila mission impossible. Jahta je nakon provedenih dvije i pol godine u brodogradilištu bila doslovno mrtva i vlasnik nije znao što više učiniti. Engleski menadžment s dosta ljudi engleskog govornog područja na projektu, 3,2 milijuna eura pokradeno, bez motora, generatora, hidraulike… Sve je bilo mrtvo, toliko da je vlasnik htio prodati jahtu na kile. Uglavnom jako duga priča, da ne duljim. Od mog dolaska pa do isporuke u svega šest mjeseci s vrlo limitiranim budžetom (955 000 eura), uspio sam završiti i isporučiti jahtu krajem prošle godine iz Palma de Mallorce u Monaco Yacht Club gdje je vlasnik jahte dugogodišnji član.

    Što se tiče radova koje smo morali obaviti to je kompletni 62-metarski jarbol s Rigging & Running Rigging i hidraulikom, novi motori i generatori, sustav alarma i tretment plant, elektronika i navigacija, entertainment, osovina, ventili, bowtruster, kormilo, cijevi, exaust, aircondition, sustav slatke vode, pumpe, tankovi, interijer…… Ukratko, sve! Na inauguralnom putovanju do Monaca, koje je bilo 800 nautičkih milja, jahta nije imala niti jedan problem.

    Zahvaljujući vašim idejama i kreacijama dvije jahte bile su jahte godine. Kada je to bilo i o kojim se jahtama radi?
    Radi se o periodu 2012. do 2015. kada su jahte „Nono“ od 38 metara i „Grace E“ od 74 metra dobile tu vrijednu nagradu. Obje jahte su motorne – „Nono“ je semideplacement, a „Grace E“ je heavy deplacement world cruiser sa pods sustavom i na dizel električni pogon Dynamic Positioning System 3.

    S jahtom „Entourage“ sam došao u finale, osvojio nagradu za najbolji dizajn interijera u Veneciji 2015. te Green Class Platinum na sajmu Monaco Boat Show iz ruke Princa Alberta.

    Odakle se rađaju ideje za uređenje i sam dizajn jahti namijenjenih bogatoj klijenteli?
    Osnova je moje praktično iskustvo koje se spoji s načinom na koji vlasnik živi i radi. Kada se to uklopi zajedno dolazi do rođenja osnovne ideje. To je jedna simbioza koju je teško objasniti, no jedno je sigurno,  uvelike mi pomaže znanje iz Pomorske škole u Dubrovniku. U vrijeme školovanja imao izuzetne profesore koji su bili u stanju prenijeti svoje iskustvo na mene, i radi toga ću im biti zahvalan do kraja svoga života. Sam proces od dizajna do njezina završetka i predaje vlasniku traje minimalno tri do pet godina, jer sam dizajn traje ponekad i godinu dana.

    Dobivate li narudžbe od posebnih kupaca i koji su njihovi glavni zahtjevi za jednu jahtu?
    Uvijek se radi o full custom i unique zahtjevima, barem što se mene tiče. Zadnje smo imali upit vlasnika koji je htio jahtu za 16 osoba, helikopter, dva tendera od 24 metra te veliku kino salu. Nažalost, na 80 metara nije bilo moguće to sve uklopiti te sam krenuo u izgradnju druge od 80 metara, support vessel, koja će biti pratnja sa svim igračkama i osobljem vlasnika.

    Sigurno ste stalan gost nautičkih sajmova diljem svijeta. Koji od njih vam je najdraži i zbog čega?
    Nažalost, ostali smo na svega dva sajma. Prvi je Monaco Yacht Show, a drugi Fort Lauderdale B.S. jer svi manji su ili izumrli ili su se marginalizirali. Meni je daleko najvažniji Monaco.

    Imate li kakve projekte u nastajanju i možete li nam reći o čemu se radi?
    Trenutno imamo dva projekta za jahte od 80 metara koje se grade u Europi za azijskog klijenta i trenutno smo u fazi early fittings. Tehničko porinuće je obavljeno prije nekoliko dana, a bit će gotove početkom 2020.

    Moglo bi se reći da ste posvećeni luksuzu i glamuru, no vlastiti automobil ste prodali i već 15 godina vozite bicikl. Što vas je potaknulo na to?
    Imamo jedan planet – Zemlju i, nažalost, je konstantno uništavamo. Moj pokojni otac Vlaho se cijeli život borio protiv betonizacije u Dubrovniku i nikada nije prodao kvadratni metar da bi od toga imao financijsku dobit. Cijeli život se borio s komunistima i kada je došla Hrvatska država uspjeli su mu doslovno oteti i ukrasti pola njegove zemlje. To ga je nakraju i pokopalo jer je sanjao tu Hrvatsku državu i imao ogromne nade u nju. Čitav život je nosio barjak na Svetoga Vlaha i išao u crkvu da bi oni, koji su govorili da nema boga, u novoj državi sjeli odmah ispred oltara u prvi red. Moj mali udio u očuvanju planeta je bio da se što manje zagađuje i onečišćuje pa je tako došlo do prodaje auta. Na kraju krajeva nije mi toliko ni potreban jer sam shvatio da mogu isto tako obavljati sve bez da se uokolo pokazujem sa skupim automobilima i tako zagađujem planet. Postao sam Green Planet osoba!

    Bogataši uživaju na vašim jahtama širom svijeta. Imate li i vi neke svoje užitke u kojima guštate?
    O, svakako! Ima tu svega pomalo jedrenje, triatlon – iron man, kite surf, i skijanje na snijegu s obzirom da su skijališta južnih Alpa svega sat od mog stana u Nici tako da me možete tamo naći tijekom vikenda.

    Velika podrška u životu vam je i supruga za koju kažete da je jedna od najboljih osoba koje ste upoznali. Koliko je ona prisutna u vašem poslovnom životu?
    Valérie je sto posto prisutna u mom poslovnom i privatnom životu evo već skoro 20 godina. Ona je jedna od najboljih francuskih pravnika i u ovom ludom svijetu ljubomore, zavisti, interesa je moj najbolji branitelj. Inače je jedna izuzetno fer osoba koja jako puno pomaže mnogima i zajedno imamo dvije udruge gdje pomažemo onima koji su najslabiji i nemoćni.

    Da li je i vaš sin u toj morskoj priči ili se možda opredijelio za nešto drugo?
    Moj Anton, koji nosi ime moga nona Antuna, je u jedriličarskom klubu u Nici i igra vaterpolo za ONC Nice, tako da je kompletno zaražen virusom mora, ali mislim da će ići na studij prava kako bi preuzeo odvjetničku tvrtku od Valérie.

    Kako inače provodite slobodno vrijeme s obitelji? Da li uživate na nekoj od svojih jahti ili imate neke druge „igračke“ koje volite?
    Ponedjeljkom i petkom sam uglavnom po svjetskim aerodromima jer tada se vraćam doma svojoj obitelji makar bio i na drugom kraju svijeta. Ipak je vikend rezerviran za njih. Avion mi je gotovo najvažnije prometno sredstvo jer, kad pogledate da sam lani imao više od 180 letova, ispada da sam stalni posjetitelj zračne luke u Nici. Srećom, biciklom je to 15 minuta od kuće. Što se tiče vremena koje imam za obitelj, rado Anton i ja uzmemo katamaran Hoby Cat pa odemo na koju uru jedrenja ispred Nice.

    Živite u obiteljskoj kući u Nici. Da li vas vuče želja za Dubrovnikom i koliko često imate prilike doći u rodni grad?
    Dubrovnik mi sve više i više fali, ali kažu da je to zato što starimo. Prošla godina je bila kompletno zauzeta tako da nisam bio puno u Gradu, ali se nadam da ću to nadoknaditi ove godine. Tamo imam i barku pa ne bi bilo loše i s njom malo zaploviti.

    Gdje se vidite za desetak godina?
    Točno ovdje gdje sam sada, u avionu od projekta do projekta i sve više pomažući drugima. Pokušat ću prenijeti ovo enormno iskustvo na nove generacije tako da ću najvjerojatnije u penziju na Pomorski fakultet u Dubrovniku kao neplaćeni profesor, jer ovo što imam mladim ću naraštajima dati gratis! Eto to mi je san, pa ako mi bog da zdravlja.

    Što mislite o portalu Pomorac.net?
    Super!!! Samo tako nastavite. E, da je to bilo kada sam ja krenuo na more osamdesetih.

    Piše: Andrea Zovko

    Podijeli objavu

    2 KOMENTARI

    Komentiraj

    Please enter your comment!
    Please enter your name here