Pomorac.net koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, funkcionalnost i prilagodio sustav prikaza informacija.

Prihvati

13516738 951812538263867 5116172571713761174 nVedra, puna duha i životne snage, 22-godišnja Splićanka, studentica Pomorskog fakulteta u rodnom gradu, od malih je nogu vezana uz more, a kako kaže i prije no što je ugledala svijet. Prava ljubav prema moru rodila se kad je imala četiri godine i počela jedriti, a s godinama je samo rasla. Njezino oduševljenje brodovima dovelo ju je do posla mornara gdje je počela raditi prošle godine da bi ove godine postala prva solo skiperica u Splitu na dnevnim turama brzim brodovima. Uz posao i obveze na fakultetu, Vedrana pronađe i vremena za ples, kojim se intenzivno bavi već 12 godina, te u posljednje vrijeme objavljuje svoje uratke i na youtubeu.

Što je utjecalo na to da zavolite more i brodove? Da li ste imali uzor u nekom od vaše obitelji ili je tome presudilo nešto drugo?

Moj uzor u životu su mi roditelji. Oni su mi ''goals'' kako bi se reklo. Otac Vedran je vrhunski jedriličar i u Hrvatskoj je reprezentaciju u klasi IOM, a mama dok je bila u 9.mjesecu trudnoće (sa mnom) je surfala na dasci, tako da sam još prije samog rođenja bila upoznata sa morem. Još kao malu su me vodili u đite jedrilicom, a poslije sam upisala ljetnu školu jedrenja u klasi optimist u JK Trogir. Tako da sam u tim krugovima od malih nogu i sviđa mi se atmosfera među jedriličarima tako da sam uvijek voljela biti među njima.

Upisali ste Pomorski fakultet u Splitu. Zašto baš smjer jahte i marine?

Odabrala sam smjer jahte i marine na Pomorskom fakultetu u Splitu jer me jedino taj smjer mogao zadovoljiti u mojoj nekakvoj viziji rada na moru. Po završetku tog smjera student ima jako puno mogućnosti za pronalaženje posla. Može raditi u marini, charter agencijama, kapetaniji, lučkim upravama, može ići na jahte ili čak na dugu plovidbu, tako da me privukao taj široki izbor radnih odnosa i mogućnosti zaposlenja.

Jeste li možda poželjeli biti hostesa na jahti i proputovati malo svijeta?

Naravno da jesam, ali za raditi takav posao trebate žrtvovati privatni život jer se na duži period izbiva od kuće. Volim jako putovati i još na jahti, a da je ja vozim... Dobitna kombinacija!

Kako ste upoznali Maria Hrvoja, vrhunskog jedriličara i vlasnika agencije TOTO Travel i kako kreće vaša suradnja?

Maria Hrvoja sam upoznala u Okrugu kod Trogira gdje imamo obiteljsku kuću i tu sam provela djetinjstvo. On je u to vrijeme vodio pizzeriju Roko u kojoj je radila moja sestra Barbara, a i znao je moje roditelje preko jedrenja. S vremenom je zatvorio restoran u Okrugu i otvorio turističku agenciju u Splitu koja uspješno posluje već petu sezonu. Prošle godine je donesen zakon da su potrebni i mornari na brodovima kao ispomoć skiperima i tu večer sam bila na otvorenju TOTO's Burger Bara kojeg vodi njegova supruga Zrinka i tu mi je ponuđen posao mornara kojeg sam isti tren prihvatila i već sutradan počela s radom.

Koji je bio vaš prvi radni zadatak i kakva su vam iskustva?

Ne sjećam se baš prvog radnog zadatka, ali se sjećam da je mog prvog radnog dana puhala jaka bura i bilo je dosta mora koje je ulazilo u brod te su se neki gosti prestrašili, a mene je pucao adrenalin. Želja da ja vozim i osjetim kako je to upravljati brzim motornim brodom po takvim valovima bila je ogromna. Sve što su me učili u jedrenju ticalo se vjetra, njegovog smjera, jačine, karakteristika, a kod brzih motornih brodova su važniji valovi te vještina kako ih preskakati u brzini. Bilo je to za mene nešto sasvim novo, vrlo zanimljivo i uzbudljivo.

13528832 953137004798087 5345108386803823148 nProšle sezone ste bili mornar, a ove solo skiper i to prva žena u Splitu. Što to znači za vas?

Odvozila sam ja i prošlu sezonu sa svojim mentorom i kolegom Petrom Kuzmanićem koji me naučio svemu što znam i ponudio mi posao skipera za ovu godinu tako da sve zasluge prepisujem njemu. Iskreno, neću vam lagati, ponosna sam na sebe što sam prva ženska skiperica u Splitu na jednodnevnim turama brzim brodom. Ima nas još, ali ne na ovom tipu izleta koje ja radim. Voljela bih da nas je više i nagovaram druge ženske mornare da krenu u to jer baš je lipo vidit curu na brodu, tako barem kažu.

Recite nam pobliže što je to solo skiper? Koji su njegovi zadaci i obveze?

Kao prvo ako mene pitate samu definiciju skipera bih malo izmijenila. Za mene je skiper osoba koja upravlja brodom i živi na njemu. Ja sam svaku večer u svom krevetu i svaki dan imam druge goste, što je prednost ovog posla, ali pravi skiper ima skiperaže od nekoliko dana na jedrilicama i velikim brodovima s istim gostima i nosi puno veću odgovornost nego ja na jednodnevnim izletima. Moj zadatak na poslu je brinuti se o brodu, gostima i vremenskim uvjetima na moru. Volim se zezati i pjevati s gostima jer sam po prirodi vrlo otvorena osoba, ali isto tako mislim da je najvažnije postaviti se u startu i čuvati brod i more kako bi i oni mogli čuvati nas.

Koje su vještine bitne da biste bili dobar solo skiper?

Bitno je znati neke osnovne stvari kao što su čvorovi, vrste i karakteristike vjetra, signali i oznake na moru, pravila, a ostalo sve dolazi s iskustvom. Ne valja se puno hvaliti i dobro je poslušati savjete drugih i iskusnijih skipera i mislim da je najvažnije od svega naučiti poštovati more. More ti uzme ali i vrati i treba ga cijeniti i bojati ga se ako je potrebno. Ne valja se junačiti s morem niti dokazivati heroja. Mislim da je to jako bitno u mom poslu, a malo ljudi to zapravo razumije.

14079761 1000302086748245 2540535690307614912 nS kakvim sve brodovima dolazite u kontakt i što kažu putnici i gosti kad vas tako mladu vide na brodu?

Moj gazda ima isključivo otvorene gumenjake marke Lolivul od 9 metara s Hondom od 250 konja tako da najbolje rukujem s tim brodovima jer ih vozim svaki dan, ali sam probala voziti i druge brodove. Volim brodove i kad netko od kolega skipera kupi novi brod uvijek ih molim za đir. Gosti su uglavnom sumnjičavi kada me vide. Ne znaju je li to neka šala ili ću stvarno sjesti za timun. Imala sam iskustvo da se neki gosti nisu htjeli ukrcati na moj brod jer sam cura. Ja se volim našaliti sa svojim gostima prije svakog izleta pa im kažem da mi je ovo prvi put na brodu i neka mi ne zamjere. Zabavno mi je gledati kako ljudsko lice može u tako malo vremena promijeniti toliko boja.

Da li je to samo sezonski posao ili ima šanse da i preko zime radite na brodovima?

Teoretski je sezonski posao ali uzmite u obzir da sam prošlu sezonu odvozila zadnju turu 3. studenog, a ove sezone sam svoju prvu turu odradila već 20. ožujka tako da se sezona produžuje što mi je drago. S druge strane zimi imam fakultet i predavanja tako da mi odgovara takav tempo i način rada.

18446977 1233724823405969 391672478342898047 nOpišite nam svoj radni dan. Koliko dugo traje i imate li slobodnog vremena?

Moj radni dan počinje u 6 i 15 ujutro kada se probudim, spremim i ispred agencije sam u 7 i po, sređujem brod i krećemo na turu u 8 sati. Prva stanica nam je na Biševu i to Modra špilja, po kojoj se i sama tura zove, i do nje nam treba sat i pol vožnje. Zatim popijemo kavu i marendamo u Komiži na Visu i tamo smo do 11 i po. To mi je najdraži dio dana. Smatram Komižu najljepšim mistom na Jadranu. Poslije idemo posjetiti Stinivu, uvalu u Visu, zatim Zelena špilja na otoku Ravniku i onda kupanje na Budikovcu kojeg bookeri vole zvati Plavom lagunom. Tu se zadržavamo i do sat i pol ljeti i bude stvarno predivno more za kupanje. Nakon toga idemo na ručak u Hvar u najbolji restoran ''Mizarola'' gdje su nam konobari i kuhari kao obitelj, hrana odlična, a cijene niske i pristupačne. Nakon ručka odmaramo na kavi gdje se skupe svi skiperi i mornari iz svih agencija i firmi i tu pričamo uglavnom o brodovima i gostima i smijemo se svi zajedno. Nakon Hvara se vraćamo u Split, punimo gorivo u brodove, raspremamo ih i čistimo te onda svi odemo na pivu na Matejušku, družimo se i zezamo, a oko neke pristojne ure odemo kući spavati. I tako svaki dan, tako da ne, nemam baš slobodnog vremena niti vremena za privatni život. Svi na moru se držimo kao nekakva velika obitelj i zajednica. Znamo sve o svakome i uvijek ćemo pomoći jedni drugima. To je u stvari najljepši dio cijele ove priče i posla.

Kako na vas gledaju muški kolege, u smislu obavljanja tog posla?

Smiješno i vrlo učestalo pitanje koje se često postavlja djevojkama i ženama na brodu. Neki misle da žensko ne pripada na moru i da ne bih trebala biti sposobna obavljati ''muški posao''. Takvim ljudima očito ugrožavam ego. Ali većini je cool to što radim i na koji način radim te sama činjenica da sam cura i mogu obaviti cijeli ''muški'' posao bez ikakvih problema. Kolege me cijene i ja cijenim njih. Iako, priznajem, nekad mi se teško uklopiti i često mi fali žensko društvo.

Da li vam pomaže to što studirate na Pomorskom fakultetu i u kojoj mjeri?

Pomaže mi dosta jer sam naučila gotovo sve u teoriji i sada to primjenjujem u praksi tj. na poslu. Žao mi je što na mom fakultetu praktični dio nije malo razvijeniji za druge kolege, a ja imam sreće što radim ovo što radim. U svako slučaju fakultet mi je definitivno dao itekakvo predznanje koje sam obogatila u ove dvije godine i nadopunila ga iskustvom.

Postoji li možda neki zanimljivi događaj koji biste mogli podijeliti s nama, vezano za vašu dosadašnju karijeru na moru?

Svaki dan se dogodi nešto zanimljivo na poslu, bilo to vezano za mene, kolege, goste ili brod i vrijeme. Bude tu i jako loših i neugodnih iskustava ali isto tako i onih dobrih i smiješnih. Međusobno se kolege rugaju jedni drugima, no na simpatičan i dobronamjeran način tako da mi je tu uvijek zabavno sudjelovati, a gosti su ti koji me mogu nasmijati ali isto tako i živcirati. Znalo se događati da se gosti utapljaju s pojasevima za spašavanje u nadi da plivaju i to zna biti zabavno, a opet pomalo strašno za gledati. Na Budikovcu, šef otoka barba Andro, bivši kapetan, znao je pucati zračnom puškom na ljude koji bi mu brali kapare na otoku. Isto tako je ubio jadnog galeba i objesio ga na štap na plaži kao upozorenje drugim galebima koji nisu dobrodošli na njegov otok. Ima farmu domaćih životinja na otoku i magaricu tako da nije da ne voli životinje, samo je malo svoj. Također zna rezati konope od brodova kad ga iznerviraju skiperi ili mornari, tako da je s barba Androm uvijek zabavno na Budikovcu. Na špilji bude isto zabavno s Komižanima jer su to posebna vrsta ljudi koji se itekako znaju zabavljati. Među drugim skiperima i mornarima isto ima nekakvih zanimljivih priča i iskustava. Naravno ima tu i loših, stresnih i neugodnih iskustava, ali o tome možemo drugi put.

20160625 175225Žena na brodu, koje su po vašem mišljenju prednosti i mane te kako na vas gledaju muški kolege?

Vjerujem da su prednosti žena na brodu veće nego mane. Gostima je to atraktivno, a i skiperima. Meni to ne znači toliko koliko biti želim dobra u poslu. Volim ostati profesionalna sa svima, ali opet se zabavljam. Nikad mi nije dosadno i imam stvarno mnogo poznanstava koje sam stekla u ovih godinu dana. Nekad mi je malo čudno kada mi upadnu neki ljudi koje uopće ne znam, ali oni su očito čuli za mene. Postavila sam se u poslu tako da mislim da me muški kolege jako cijene. A mane su što muški često zaborave da sam cura pa se daju previše od kraja i tada se svega naslušam, ali im brzo dam do znanja da sam i ja tu.

Priskoči li vam katkad neki muški kolega u pomoć i oko čega uglavnom?

Pa bude i toga. U ovom poslu svatko svakome priskače u pomoć bude li potrebe, tu se stvarno ne mogu odvajat ja kao cura. Štogod da zamolim netko će mi pomoći napraviti iako volim sama sve obavljati ako mogu. Nisam takva da ću to toliko iskorištavati i puštati druge da rade moj posao. Dapače napravit ću svoj posao i ako još kome treba uskočit ću bez puno razmišljanja.

Da li vam možda neke druge agencije nude ugovore i posao kod njih?

Od ove sezone da. Dobila sam nekoliko ponuda za posao s većom plaćom, i navodno, boljim uvjetima, ali ja sam zadovoljna ovdje gdje sam sada tako da ih odbila. Mislim da je Mario stvarno odličan šef i s njim se sve mogu dogovoriti, od slobodnih dana do samog posla i plaće. Volim njegov stil rada i brodove koje posjeduje, a ja ih vozim. Isto tako volim svoje kolege s kojima radim, čak sam dovela i najbolju prijateljicu Robertu u firmu da bude mornarica tako da mi je i ona uvijek blizu.

Znači ostajete tu gdje jeste. Što je to što vas je u takvoj mjeri vezalo za ovaj posao i ljude s kojima radite?

Najbolja stvar u mom poslu je što ljudi koji rade sa mnom su na moru svaki dan kao i ja. Ima nas tu starih, mladih, domaćih i stranih i svi smo kao jedna velika obitelj. To je veliki krug ljudi ali provodimo svaki dan skupa od jutra do mraka. Naravno da ima tu i svađe, prepiranja, ljutnje i ljubomore kao i u svakoj obitelji, ali ima i onih lipših stvari jer na kraju dana smo svi skupa. Na moru smo po cijele dane i radimo posao koji volimo i koji nam praktički postaje život pa tako i ljudi koji dolaze s tim poslom. Ako kome di zapne tu je uvijek onaj najbliži da mu priskoči u pomoć, a takve kolege samo more može stvoriti.

Gdje se vidite nakon što završite fakultet?

Moji planovi se mijenjaju. Do jučer sam mislila ići na brod duge plovidbe, ali mislim da bi se mojoj mami srce raspalo da to napravim, tako da sam odustala od te ideje. Ne znam točno što bih radila nakon fakulteta, ali znam da bih voljela voditi svoj privatni biznis.

Imate li želje jednog dana okušati sreću na nekom od druge vrste brodova?

Naravno da da. Lolivuli su tek zagrijavanje, ne znam što mi budućnost nosi, ali bih se voljela okušati na što više vrsta brodova. Želim iz dana u dan skupljati što više iskustva i želim učiti o brodovima koliko god mogu.

Dosta mladih djevojaka ima želju jednog dana okusiti čari mora i ploviti. Što biste im poručili?

Poručila bi svim curama koje zanima ovakav posao da se ne boje. Moj kolega, veliki prijatelj i još veća podrška Matko Stanić mi je uvijek govorio ''Veve, nema straja - samo gas''. Kada bi mi se kolina osikla na moru, a moram se smijati gostima i praviti se da mi je prezabavno, uvijek bi mi ta njegova rečenica odzvanjala u glavi. Poslušala bih ga, dala gas i sve bi bilo bolje. Morate biti svjesne svoje odgovornosti na brodu kao i odgovornosti prema ljudima koje vozite, ali nemate se čega bojati. Rekla bih samo jedno: Cure krenite i znajte da niste same! Iskreno, ja bih voljela kada bi, nas cura, bilo puno više na moru.

Što mislite o portalu Pomorac.net?

Mislim da portal Pomorac.net daje vrlo korisne informacije vezane za pomorstvo i vijesti s mora i preporučila bih ga svima koji su na neki način povezani s morem ili znaju nekoga tko je na moru. Nađu se vrlo zanimljivi članci i dosta informativnog sadržaja kojemu se, nažalost, ne daje toliko na važnosti u svakodnevnom svijetu, a mislim da bi trebalo. Zato hvala portalu Pomorac.net na ovoj prilici i želim vam sreću u daljnjem radu.
13516738 951812538263867 5116172571713761174 nVedra, puna duha i životne snage, 22-godišnja Splićanka, studentica Pomorskog fakulteta u rodnom gradu, od malih je nogu vezana uz more, a kako kaže i prije no što je ugledala svijet. Prava ljubav prema moru rodila se kad je imala četiri godine i počela jedriti, a s godinama je samo rasla. Njezino oduševljenje brodovima dovelo ju je do posla mornara gdje je počela raditi prošle godine da bi ove godine postala prva solo skiperica u Splitu na dnevnim turama brzim brodovima. Uz posao i obveze na fakultetu, Vedrana pronađe i vremena za ples, kojim se intenzivno bavi već 12 godina, te u posljednje vrijeme objavljuje svoje uratke i na youtubeu.

Što je utjecalo na to da zavolite more i brodove? Da li ste imali uzor u nekom od vaše obitelji ili je tome presudilo nešto drugo?

Moj uzor u životu su mi roditelji. Oni su mi ''goals'' kako bi se reklo. Otac Vedran je vrhunski jedriličar i u Hrvatskoj je reprezentaciju u klasi IOM, a mama dok je bila u 9.mjesecu trudnoće (sa mnom) je surfala na dasci, tako da sam još prije samog rođenja bila upoznata sa morem. Još kao malu su me vodili u đite jedrilicom, a poslije sam upisala ljetnu školu jedrenja u klasi optimist u JK Trogir. Tako da sam u tim krugovima od malih nogu i sviđa mi se atmosfera među jedriličarima tako da sam uvijek voljela biti među njima.

Upisali ste Pomorski fakultet u Splitu. Zašto baš smjer jahte i marine?

Odabrala sam smjer jahte i marine na Pomorskom fakultetu u Splitu jer me jedino taj smjer mogao zadovoljiti u mojoj nekakvoj viziji rada na moru. Po završetku tog smjera student ima jako puno mogućnosti za pronalaženje posla. Može raditi u marini, charter agencijama, kapetaniji, lučkim upravama, može ići na jahte ili čak na dugu plovidbu, tako da me privukao taj široki izbor radnih odnosa i mogućnosti zaposlenja.

Jeste li možda poželjeli biti hostesa na jahti i proputovati malo svijeta?

Naravno da jesam, ali za raditi takav posao trebate žrtvovati privatni život jer se na duži period izbiva od kuće. Volim jako putovati i još na jahti, a da je ja vozim... Dobitna kombinacija!

Kako ste upoznali Maria Hrvoja, vrhunskog jedriličara i vlasnika agencije TOTO Travel i kako kreće vaša suradnja?

Maria Hrvoja sam upoznala u Okrugu kod Trogira gdje imamo obiteljsku kuću i tu sam provela djetinjstvo. On je u to vrijeme vodio pizzeriju Roko u kojoj je radila moja sestra Barbara, a i znao je moje roditelje preko jedrenja. S vremenom je zatvorio restoran u Okrugu i otvorio turističku agenciju u Splitu koja uspješno posluje već petu sezonu. Prošle godine je donesen zakon da su potrebni i mornari na brodovima kao ispomoć skiperima i tu večer sam bila na otvorenju TOTO's Burger Bara kojeg vodi njegova supruga Zrinka i tu mi je ponuđen posao mornara kojeg sam isti tren prihvatila i već sutradan počela s radom.

Koji je bio vaš prvi radni zadatak i kakva su vam iskustva?

Ne sjećam se baš prvog radnog zadatka, ali se sjećam da je mog prvog radnog dana puhala jaka bura i bilo je dosta mora koje je ulazilo u brod te su se neki gosti prestrašili, a mene je pucao adrenalin. Želja da ja vozim i osjetim kako je to upravljati brzim motornim brodom po takvim valovima bila je ogromna. Sve što su me učili u jedrenju ticalo se vjetra, njegovog smjera, jačine, karakteristika, a kod brzih motornih brodova su važniji valovi te vještina kako ih preskakati u brzini. Bilo je to za mene nešto sasvim novo, vrlo zanimljivo i uzbudljivo.

13528832 953137004798087 5345108386803823148 nProšle sezone ste bili mornar, a ove solo skiper i to prva žena u Splitu. Što to znači za vas?

Odvozila sam ja i prošlu sezonu sa svojim mentorom i kolegom Petrom Kuzmanićem koji me naučio svemu što znam i ponudio mi posao skipera za ovu godinu tako da sve zasluge prepisujem njemu. Iskreno, neću vam lagati, ponosna sam na sebe što sam prva ženska skiperica u Splitu na jednodnevnim turama brzim brodom. Ima nas još, ali ne na ovom tipu izleta koje ja radim. Voljela bih da nas je više i nagovaram druge ženske mornare da krenu u to jer baš je lipo vidit curu na brodu, tako barem kažu.

Recite nam pobliže što je to solo skiper? Koji su njegovi zadaci i obveze?

Kao prvo ako mene pitate samu definiciju skipera bih malo izmijenila. Za mene je skiper osoba koja upravlja brodom i živi na njemu. Ja sam svaku večer u svom krevetu i svaki dan imam druge goste, što je prednost ovog posla, ali pravi skiper ima skiperaže od nekoliko dana na jedrilicama i velikim brodovima s istim gostima i nosi puno veću odgovornost nego ja na jednodnevnim izletima. Moj zadatak na poslu je brinuti se o brodu, gostima i vremenskim uvjetima na moru. Volim se zezati i pjevati s gostima jer sam po prirodi vrlo otvorena osoba, ali isto tako mislim da je najvažnije postaviti se u startu i čuvati brod i more kako bi i oni mogli čuvati nas.

Koje su vještine bitne da biste bili dobar solo skiper?

Bitno je znati neke osnovne stvari kao što su čvorovi, vrste i karakteristike vjetra, signali i oznake na moru, pravila, a ostalo sve dolazi s iskustvom. Ne valja se puno hvaliti i dobro je poslušati savjete drugih i iskusnijih skipera i mislim da je najvažnije od svega naučiti poštovati more. More ti uzme ali i vrati i treba ga cijeniti i bojati ga se ako je potrebno. Ne valja se junačiti s morem niti dokazivati heroja. Mislim da je to jako bitno u mom poslu, a malo ljudi to zapravo razumije.

14079761 1000302086748245 2540535690307614912 nS kakvim sve brodovima dolazite u kontakt i što kažu putnici i gosti kad vas tako mladu vide na brodu?

Moj gazda ima isključivo otvorene gumenjake marke Lolivul od 9 metara s Hondom od 250 konja tako da najbolje rukujem s tim brodovima jer ih vozim svaki dan, ali sam probala voziti i druge brodove. Volim brodove i kad netko od kolega skipera kupi novi brod uvijek ih molim za đir. Gosti su uglavnom sumnjičavi kada me vide. Ne znaju je li to neka šala ili ću stvarno sjesti za timun. Imala sam iskustvo da se neki gosti nisu htjeli ukrcati na moj brod jer sam cura. Ja se volim našaliti sa svojim gostima prije svakog izleta pa im kažem da mi je ovo prvi put na brodu i neka mi ne zamjere. Zabavno mi je gledati kako ljudsko lice može u tako malo vremena promijeniti toliko boja.

Da li je to samo sezonski posao ili ima šanse da i preko zime radite na brodovima?

Teoretski je sezonski posao ali uzmite u obzir da sam prošlu sezonu odvozila zadnju turu 3. studenog, a ove sezone sam svoju prvu turu odradila već 20. ožujka tako da se sezona produžuje što mi je drago. S druge strane zimi imam fakultet i predavanja tako da mi odgovara takav tempo i način rada.

18446977 1233724823405969 391672478342898047 nOpišite nam svoj radni dan. Koliko dugo traje i imate li slobodnog vremena?

Moj radni dan počinje u 6 i 15 ujutro kada se probudim, spremim i ispred agencije sam u 7 i po, sređujem brod i krećemo na turu u 8 sati. Prva stanica nam je na Biševu i to Modra špilja, po kojoj se i sama tura zove, i do nje nam treba sat i pol vožnje. Zatim popijemo kavu i marendamo u Komiži na Visu i tamo smo do 11 i po. To mi je najdraži dio dana. Smatram Komižu najljepšim mistom na Jadranu. Poslije idemo posjetiti Stinivu, uvalu u Visu, zatim Zelena špilja na otoku Ravniku i onda kupanje na Budikovcu kojeg bookeri vole zvati Plavom lagunom. Tu se zadržavamo i do sat i pol ljeti i bude stvarno predivno more za kupanje. Nakon toga idemo na ručak u Hvar u najbolji restoran ''Mizarola'' gdje su nam konobari i kuhari kao obitelj, hrana odlična, a cijene niske i pristupačne. Nakon ručka odmaramo na kavi gdje se skupe svi skiperi i mornari iz svih agencija i firmi i tu pričamo uglavnom o brodovima i gostima i smijemo se svi zajedno. Nakon Hvara se vraćamo u Split, punimo gorivo u brodove, raspremamo ih i čistimo te onda svi odemo na pivu na Matejušku, družimo se i zezamo, a oko neke pristojne ure odemo kući spavati. I tako svaki dan, tako da ne, nemam baš slobodnog vremena niti vremena za privatni život. Svi na moru se držimo kao nekakva velika obitelj i zajednica. Znamo sve o svakome i uvijek ćemo pomoći jedni drugima. To je u stvari najljepši dio cijele ove priče i posla.

Kako na vas gledaju muški kolege, u smislu obavljanja tog posla?

Smiješno i vrlo učestalo pitanje koje se često postavlja djevojkama i ženama na brodu. Neki misle da žensko ne pripada na moru i da ne bih trebala biti sposobna obavljati ''muški posao''. Takvim ljudima očito ugrožavam ego. Ali većini je cool to što radim i na koji način radim te sama činjenica da sam cura i mogu obaviti cijeli ''muški'' posao bez ikakvih problema. Kolege me cijene i ja cijenim njih. Iako, priznajem, nekad mi se teško uklopiti i često mi fali žensko društvo.

Da li vam pomaže to što studirate na Pomorskom fakultetu i u kojoj mjeri?

Pomaže mi dosta jer sam naučila gotovo sve u teoriji i sada to primjenjujem u praksi tj. na poslu. Žao mi je što na mom fakultetu praktični dio nije malo razvijeniji za druge kolege, a ja imam sreće što radim ovo što radim. U svako slučaju fakultet mi je definitivno dao itekakvo predznanje koje sam obogatila u ove dvije godine i nadopunila ga iskustvom.

Postoji li možda neki zanimljivi događaj koji biste mogli podijeliti s nama, vezano za vašu dosadašnju karijeru na moru?

Svaki dan se dogodi nešto zanimljivo na poslu, bilo to vezano za mene, kolege, goste ili brod i vrijeme. Bude tu i jako loših i neugodnih iskustava ali isto tako i onih dobrih i smiješnih. Međusobno se kolege rugaju jedni drugima, no na simpatičan i dobronamjeran način tako da mi je tu uvijek zabavno sudjelovati, a gosti su ti koji me mogu nasmijati ali isto tako i živcirati. Znalo se događati da se gosti utapljaju s pojasevima za spašavanje u nadi da plivaju i to zna biti zabavno, a opet pomalo strašno za gledati. Na Budikovcu, šef otoka barba Andro, bivši kapetan, znao je pucati zračnom puškom na ljude koji bi mu brali kapare na otoku. Isto tako je ubio jadnog galeba i objesio ga na štap na plaži kao upozorenje drugim galebima koji nisu dobrodošli na njegov otok. Ima farmu domaćih životinja na otoku i magaricu tako da nije da ne voli životinje, samo je malo svoj. Također zna rezati konope od brodova kad ga iznerviraju skiperi ili mornari, tako da je s barba Androm uvijek zabavno na Budikovcu. Na špilji bude isto zabavno s Komižanima jer su to posebna vrsta ljudi koji se itekako znaju zabavljati. Među drugim skiperima i mornarima isto ima nekakvih zanimljivih priča i iskustava. Naravno ima tu i loših, stresnih i neugodnih iskustava, ali o tome možemo drugi put.

20160625 175225Žena na brodu, koje su po vašem mišljenju prednosti i mane te kako na vas gledaju muški kolege?

Vjerujem da su prednosti žena na brodu veće nego mane. Gostima je to atraktivno, a i skiperima. Meni to ne znači toliko koliko biti želim dobra u poslu. Volim ostati profesionalna sa svima, ali opet se zabavljam. Nikad mi nije dosadno i imam stvarno mnogo poznanstava koje sam stekla u ovih godinu dana. Nekad mi je malo čudno kada mi upadnu neki ljudi koje uopće ne znam, ali oni su očito čuli za mene. Postavila sam se u poslu tako da mislim da me muški kolege jako cijene. A mane su što muški često zaborave da sam cura pa se daju previše od kraja i tada se svega naslušam, ali im brzo dam do znanja da sam i ja tu.

Priskoči li vam katkad neki muški kolega u pomoć i oko čega uglavnom?

Pa bude i toga. U ovom poslu svatko svakome priskače u pomoć bude li potrebe, tu se stvarno ne mogu odvajat ja kao cura. Štogod da zamolim netko će mi pomoći napraviti iako volim sama sve obavljati ako mogu. Nisam takva da ću to toliko iskorištavati i puštati druge da rade moj posao. Dapače napravit ću svoj posao i ako još kome treba uskočit ću bez puno razmišljanja.

Da li vam možda neke druge agencije nude ugovore i posao kod njih?

Od ove sezone da. Dobila sam nekoliko ponuda za posao s većom plaćom, i navodno, boljim uvjetima, ali ja sam zadovoljna ovdje gdje sam sada tako da ih odbila. Mislim da je Mario stvarno odličan šef i s njim se sve mogu dogovoriti, od slobodnih dana do samog posla i plaće. Volim njegov stil rada i brodove koje posjeduje, a ja ih vozim. Isto tako volim svoje kolege s kojima radim, čak sam dovela i najbolju prijateljicu Robertu u firmu da bude mornarica tako da mi je i ona uvijek blizu.

Znači ostajete tu gdje jeste. Što je to što vas je u takvoj mjeri vezalo za ovaj posao i ljude s kojima radite?

Najbolja stvar u mom poslu je što ljudi koji rade sa mnom su na moru svaki dan kao i ja. Ima nas tu starih, mladih, domaćih i stranih i svi smo kao jedna velika obitelj. To je veliki krug ljudi ali provodimo svaki dan skupa od jutra do mraka. Naravno da ima tu i svađe, prepiranja, ljutnje i ljubomore kao i u svakoj obitelji, ali ima i onih lipših stvari jer na kraju dana smo svi skupa. Na moru smo po cijele dane i radimo posao koji volimo i koji nam praktički postaje život pa tako i ljudi koji dolaze s tim poslom. Ako kome di zapne tu je uvijek onaj najbliži da mu priskoči u pomoć, a takve kolege samo more može stvoriti.

Gdje se vidite nakon što završite fakultet?

Moji planovi se mijenjaju. Do jučer sam mislila ići na brod duge plovidbe, ali mislim da bi se mojoj mami srce raspalo da to napravim, tako da sam odustala od te ideje. Ne znam točno što bih radila nakon fakulteta, ali znam da bih voljela voditi svoj privatni biznis.

Imate li želje jednog dana okušati sreću na nekom od druge vrste brodova?

Naravno da da. Lolivuli su tek zagrijavanje, ne znam što mi budućnost nosi, ali bih se voljela okušati na što više vrsta brodova. Želim iz dana u dan skupljati što više iskustva i želim učiti o brodovima koliko god mogu.

Dosta mladih djevojaka ima želju jednog dana okusiti čari mora i ploviti. Što biste im poručili?

Poručila bi svim curama koje zanima ovakav posao da se ne boje. Moj kolega, veliki prijatelj i još veća podrška Matko Stanić mi je uvijek govorio ''Veve, nema straja - samo gas''. Kada bi mi se kolina osikla na moru, a moram se smijati gostima i praviti se da mi je prezabavno, uvijek bi mi ta njegova rečenica odzvanjala u glavi. Poslušala bih ga, dala gas i sve bi bilo bolje. Morate biti svjesne svoje odgovornosti na brodu kao i odgovornosti prema ljudima koje vozite, ali nemate se čega bojati. Rekla bih samo jedno: Cure krenite i znajte da niste same! Iskreno, ja bih voljela kada bi, nas cura, bilo puno više na moru.

Što mislite o portalu Pomorac.net?

Mislim da portal Pomorac.net daje vrlo korisne informacije vezane za pomorstvo i vijesti s mora i preporučila bih ga svima koji su na neki način povezani s morem ili znaju nekoga tko je na moru. Nađu se vrlo zanimljivi članci i dosta informativnog sadržaja kojemu se, nažalost, ne daje toliko na važnosti u svakodnevnom svijetu, a mislim da bi trebalo. Zato hvala portalu Pomorac.net na ovoj prilici i želim vam sreću u daljnjem radu.
Copyright © 2015 Pomorac.net All rights reserved