Henry Hudson – moreplovac po kojem su nazvani rijeka, tjesnac i zaljev

Foto: Wikimedia Public Domain
Foto: Wikimedia Public Domain

Vrlo malo znamo o Henryju Hudsonu (1550.-1611.), no znanstvenici su pronašli podatke da je ekspedicija Johna Davisa u Ameriku 1585. godine planirana u kući izvjesnog Johna Hudsona u londonskom Eastlandu. Znači da je Henry bio njegov sin ili rođak, vrlo kompetentan i obrazovan mornar, jer inače mu londonska tvrtka Muscovy ne bi povjerila brodove za putovanje u Ameriku.

Godine 1607. Hudson je krenuo na plovidbu kako bi pronašao put do Kine i Indije kroz Arktik, zaobilazeći španjolske i portugalske posjede. Hudson se uputio prema sjeveru duž istočne obale Grenlanda, ali je naišao na ledenu barijeru i, skrećući na istok duž ruba leda, došao do otoka Newland (danas Svalbard).

Od tamo je uspio proći do 80° sjeverne geografske širine. Vrativši se u Englesku, govorio je o mogućnostima kitolova na dalekom sjeveru i tako pridonio razvoju upravo te industrije u području Spitsbergena.

Godinu dana kasnije Hudson je po drugi put otišao na Arktik u istu svrhu kao i prvi put: otvoriti sjeveroistočni prolaz u Kinu i Indiju. U potrazi za morem bez leda, dospio je u dio mora između Spitsbergena i Nove Zemlje. Prije njega tim je putem pokušao proći nizozemski moreplovac Willem Barents. U nemogućnosti da se probije na sjeveroistok, Hudson je još jednom okušao sreću na sjeverozapadu, no tamo je bio prisiljen povući se pred golemim predjelima ledenih polja.

Foto: Wikimedia Public Domain

Hudson je treću ekspediciju obavio dok je radio za nizozemsku tvrtku i napustio je Amsterdam u travnju 1609. na malom brodu „Halve Maen“. Hudsonu je dana sloboda da bira između sjeveroistočnih i sjeverozapadnih prolaza. Početkom svibnja ponovno je bio u današnjem Barentsovom moru, u blizini Nove Zemlje. Ekspedicija se našla u vrlo teškim uvjetima. Veliki mraz i magla okružili su „Halve Maen“. U malom timu od osamnaest ili dvadeset ljudi počele su svađe, raspoloženje je bilo loše, pripremala se pobuna. Hudson je predložio dvije mogućnosti putovanja: ići prema obali Amerike gdje je, prema pisanju i karti kapetana Johna Smitha bio tjesnac oko 60° sjeverno, ili tražiti put prema sjeveru kroz trenutni Davisov tjesnac. Odlučili su potražiti put koji je naveo kapetan Smith. Sredinom svibnja Hudson je ušao u područje Farskih otoka i tamo, ploveći američkim uvalama, pokušao pronaći nepostojeći put za Kinu.

U lipnju, kada je „Halve Maen“ bio blizu Newfoundlanda, jedan od njegovih jarbola se razbio i pao preko palube, no Hudson je uspio doploviti do američke obale i u ušće rijeke Kennebec. Bio je uvjeren da na tim mjestima može razmjenjivati robu trgovinu jer je more bogato bakalarom. Nakon toga još je dva puta prišao obalama današnjih država Maine i Massachusetts, u zaljevu Penobscot i Cape Cod (južno od Bostona).

Foto: Wikimedia Edward Moran Public Domain

Hudson je u kolovozu zaobišao Cape Cod i približio se zaljevu Chesapeake. Budući da ovdje nije bilo nikakvog tjesnaca Hudson je ponovno skrenuo na sjever. U rujnu je ušao u zaljev New York Bay i stigao do Sjeverne rijeke koja je u njegovu čast nazvana Hudson. U sljedećih deset dana, ploveći uzvodno ekspedicija je dostigla točku gdje se danas nalazi grad Albany. Tada je postao svjestan da taj put ne vodi u Kinu.

Iste godine, drugi europski istraživač, Francuz Champlain, pokušao je uploviti u Kinu rijekom Richelieu, pritokom rijeke St. Lawrence. Champlain je otkrio jezero, koje danas nosi njegovo ime, ploveći na istu lokaciju kao i Hudson samo s druge strane. Dijelilo ih je samo 150 kilometara.

Hudson je opet imao nesporazume s timom i odlučio se vratiti u Nizozemsku. Na putu se zaustavio u luci Dartmouth u Engleskoj. Ovdje je „Halve Maen“ zarobila britanska vlada, a Hudsonu i drugim Englezima iz njegove ekipe zabranjeno je putovanje u europske zemlje. Britancima je rečeno da, ako žele nastaviti s otkrićima, trebaju ih činiti u korist vlastite domovine.

Hudson je tako i učinio. Već sljedeće godine, britanska tvrtka primila je Hudsona u svoju službu i dala mu mali brod „Discovery“ sa 23 ljudi kako bi pronašao Sjeverozapadni prolaz. No ipak mu nisu posve vjerovali: postalo je poznato da su tijekom posljednjeg putovanja do američkih obala mornari bili vrlo nezadovoljni svojim zapovjednikom i da je to nezadovoljstvo nekoliko puta prijetilo da se pretvori u otvorenu pobunu. Stoga su ravnatelji tvrtke višim časnikom „Discoveryja“ imenovali Hudsonu nepoznatog moreplovca, smatrajući ga potpuno pouzdanom osobom.

17. travnja 1610. Hudson je napustio londonsku luku. Već na prijelazu na Island, među timom se pojavio žamor, s kojim se kapetan ni ovaj put nije mogao nositi. Hudson se s Islanda uputio prema istočnoj obali Grenlanda. Ondje se počeo spuštati na jug, uzalud tragajući za prolazom do Tihog oceana, zaokruživši južni vrh Grenlanda, a odatle se okrenuo prema zapadu. Ne pronašavši tjesnac pokraj sjeverne obale Meta-Inkognite, koju je otkrio Frobisher, on je s juga zaokružio Baffinovu zemlju i 5. srpnja stigao u današnji Hudsonov prolaz. Polako, Hudson je poveo svoj brod duž sjeverne obale prolaza, okovanog ledom. Izdržao je snažnu oluju 11. srpnja, prešao na suprotnu obalu i ponovno pronašao zaljev Ungava, a zatim dovršio otkriće cijele sjeverne obale Labradora.

Foto: Wikimedia John Collier Public Domain

2. kolovoza, na 63°20 geografske širine, pojavila se zemlja, koju je Hudson najprije smatrao kopnom (otok Salisbury). Sutradan je brod zaokružio zamišljenu izbočinu, a pred mornarima se na zapadu otvorio, pod blijedim zrakama sjevernog sunca, širok srebrno-plavi prostor – slobodno od leda, mirno more. 3. kolovoza 1610. Hudson je zabilježio u svoj dnevnik:

“Krenuli smo na zapad uz uski prolaz između otoka Diggs i Labradora. Rt na ulazu iz tjesnaca na južnoj strani nazvao sam Wolstenholme.

Bio je to posljednji zapis koji je Hudson unio.

Za šest mjeseci Abakuk Prikket, mornar s „Discoverya“, dovršio je ostatak priče u Londonu. Iza rta Wolstenholme obala se oštro okrenula prema jugu. Brod je plovio nekoliko tjedana duž obale. Na zapadu, daleko od kopna po vedrom vremenu, mornari su vidjeli zemlju i odlučili da je to suprotna obala širokog tjesnaca koji ih vodi u Tihi ocean. Zapravo, to je bio lanac otoka koji se protezao uz zapadnu obalu Labradora, 50 do 150 kilometara od njega (Mansel, Ottawa, Sleeper, King George, Belcher). Krajem rujna, nakon što su prošli više od 1200 kilometara južno duž imaginarnog tjesnaca, mornari su ušli u zaljev James.

Između posade izbilo je nezadovoljstvo i Hudson je na obali iskrcao mornara kojeg je smatrao glavnim izazivačem nevolje te ga ostavio da tamo umre. U studenom, na južnoj obali zaljeva, na 53° sjeverne geografske širine, brod je bio okružen ledom i izvađen na obalu. Zimovanje se odvijalo u prihvatljivim uvjetima. Bilo je dovoljno goriva, a hrane nije nedostajalo zbog uspješnog lova na ptice.

Sredinom lipnja sljedeće 1611. godine, brod je spušten u more i polako je krenuo na sjever. Tjedan dana kasnije, nezadovoljstvo posade pretvorilo se u otvoreno ogorčenje. Pobunjenici su 22. lipnja bacili Henryja Hudsona u čamac, dječaka – njegovog sina, pomoćnika navigatora i šestoricu drugih vjernih kapetanu, i prepustili ih sudbini bez oružja i bez hrane. Jedini preživjeli časnik, moreplovac Robert Bylot, u jesen 1611. vratio je „Discovery“ u Englesku. Prema nekim podacima u domovinu se vratilo trinaest ljudi, a prema drugim samo osmorica. Kapetanu-gubitniku pripisana je rijetka posmrtna slava. “Velika Sjeverna rijeka”, koja je ranije otkrivena, nazvana je po njemu – rijeka Hudson, tjesnac koji je pronašao S. Cabot – Hudsonov tjesnac, a more koje je postalo njegov grob – Hudsonov zaljev.

Štela za rakovice

Foto: M. Mijošek

Nekad ih je, doduše davno, bilo k’o blata. Toliko da su ih ribari bacali iz barki jer se više nitko ni nije htio zezati s njihovim čišćenjem. Danas je do njih teško doći. Prodavačica mi veli da ih na ribarnicu donose samo petkom i subotom. Ali ni to nije pravilo. I tada vrlo brzo nestanu. Usprkos nemaloj cijeni od 80 kuna za kilogram. Ne probudite li se dovoljno rano, ostanete kratkih rukava. Kao ja.

Carstvo bih dala za ove člankonšce otkako sam bila dijete. Sjećam se kada nam je moj barba iz Amerike slao u kovertama po deset dolara. Kako se pričalo da pisma koja stižu preko bare poštari otvaraju, barba bi pored novčanice uvijek napisao: “Druže, ne uzimaj ove dolare, to su za moju malu da si kupi rakovice.”

Kada je stric iz Amerike bio u Puli, jela sam rakovice svaki dan. Baš svaki. Dolarima smo ih plaćali. I tako sve dok jednom nisam završila kod liječnika. Dijagnoza – teški bolovi u trbuhu radi neprimjerene hrane za dijete. Svi smo znali od čega su bolovi, ali ni to me nije pokolebalo. I dalje volim rakovice, mada me savjest malo peče kada ih, onako još žive, ubacim u vrelu vodu.

Danas, nema strica, ni dolara, ali ni rakovica. One malobrojne svoj put nađu do restorana gdje se nude u raznim delicijama po paprenim cijenama. Stoga ja tražim štelu za rakove, po povoljnim cijenama, naravno. Danas čovjek za sve mora imati svog čovjeka. Pa i za rakovice.

Brod za krstarenje „Viking Sky“ stigao u luku nakon havarije u Norveškoj

Foto: screenshot YouTube

„Viking Sky“ brod za krstarenje kompanije Viking Ocean Cruises stigao je u sigurnu luku u nedjelju, 24. ožujka, nakon više od 24 sata otkako su mu otkazali motori tijekom oluje kod norveške obale.

Vremenski uvjeti počeli su se pogoršavati u jutarnjim satima u subotu, a brod je pretrpio kvar motora u 14.00 sati u plitkom moru Hustadvika, području koje je poznato po grebenima i opasnim vodama.

Prema izvještajima norveških medija lokalni trajektni operateri odlučili su ne isploviti preko vikenda kako bi izbjegli vjetrove uraganske sile i valove visine 20 metara.

Kruzer je uspio pokrenuti jedan od motora i stabilizirao se bacivši sidro na oko dva kilometra od obale.

Isporučen 2017. iz brodogradilišta Fincantieri „Viking Sky“ je uputio poziv za pomoć i velikoj operaciji sa šest helikoptera s palube je evakuirano 460 od 1373 putnika.

Policija je dodala da je 16 ljudi zbog ozljeda odvezeno u tri bolnice. Troje od njih ozbiljno je ozlijeđeno, prenijela je mreža NTB.

Spasilačku operaciju snašla je neočekivana teškoća kad je teretni brod koji je krenuo u pomoć kruzeru također imao kvar motora te je i taj brod zaglavio u istom području kao i kruzer.

Dva helikoptera su se preusmjerila na teretni brod te su evakuirali devet članova njegove posade, objavili su policija i norveški mediji.

„Viking Sky“ je na kraju uspio ponovno pokrenuti tri motora i vratiti se u luku Molde uz pomoć tegljača u nedjelju, 24. ožujka, oko 16.30.

Viking Ocean Cruises je izjavio da su svi putnici i posada sigurni te da su neki od putnika zrakoplovima krenuli kući u nedjelju navečer.

Sljedeće krstarenje, Skandinavija i kanal Kiel, koje je trebalo biti 27. ožujka, otkazano je, rekao je operater.

RI

“Pioneering Spirit” izveo najtežu operaciju ikad na polju Johan Sverdrup

Foto: Allseas

Tri dana bilo je potrebno da se podignu četiri posljednja komada u slagalici Johan Sverdrup – posljednja dva gornja dijela platforme, most i „flare stack“.

Podizanje platforme za obradu bilo je najteže offshore podizanje ikad izvedeno, izjavio je u petak, 22. ožujka, Equinor, operater projekta Johan Sverdrup u Norveškoj.

Podsjetimo, platforma za obradu stigla je u Norvešku nakon dvomjesečnog putovanja iz Južne Koreje, u veljači 2019. godine i obrađivat će i rafinirati naftu i plin iz prve faze Johan Sverdrupa.

“Sada smo u procesu zaključivanja kampanje instalacije za prvu fazu izgradnje Johana Sverdrupa. Postavljanje konačnih sastavnih dijelova ovog gigantskog projekta važno je kako bi se osiguralo pokretanje polja koje je planirano u studenom ove godine”, rekao je Trond Bokn, viši potpredsjednik za Johan Sverdrup.

Dva završna gornja dijela platforme postavljena su pomoću tehnologije na brodu za podizanje teških tereta „Pioneering Spirit“. Podizanjem platforme za obradu od gotovo 26.000 tona postavljen je novi rekord u offshore podizanju, a obavljeno je u utorak ujutro, 19. ožujka, u samo četiri sata.

Podizanje smještajnog prostora od 18.000 tona dovršeno je u petak ujutro za samo 3,5 sata. Ovaj gornji dio platforme jedan je od najvećih ULQ platformi na svijetu, a također će služiti kao centar za razvoj Johan Sverdrupa.

Od početka operacije podizanja platforme za obradu u utorak ujutro, pa do smještajnog dijela koji je podignut u petak, trebalo je manje od 72 sata, rekao je Equinor.

Tijekom istog perioda, posljednji „flare stack“ i most koji povezuje platformu za obradu s platformom za bušenje podigao je brod za podizanje teških tereta „Thialf“. Završni most koji će spajati komunalni i stambeni prostor s ostatkom platforme i polja bit će instaliran u sljedećem mogućem vremenskom okviru.

„Završili smo najtežu operaciju ikad izvedenu na moru. Tijekom samo tri dana podigli smo gotovo 47.000 tona na svoje mjesto i cijeli je proces završen sigurno i učinkovito, bez štete za ljude ili okoliš”, kaže Ståle Hanssen, odgovoran za inženjering, instalaciju i puštanje u rad u projektu Johan Sverdrup.

„Sve je to omogućilo detaljno planiranje i, ne manje važno, visoka razina preciznosti u provedbi u suradnji s našim dobavljačima i partnerima“, dodao je Hanssen.

RI

Luka Koper: Nismo zabrinuti zbog povezivanja Trsta s kineskim divovima

Foto: Wikimedia Orlovic CC BY-SA 4.0

Kineski predsjednik Xi Jinping ovih je dana na europskoj turneji, tijekom koje je potpisao i memorandum između Kine i Italije o uspostavi tzv. Novog puta svile.

Među konkretnim projektima, Luka Trst  je potpisala sporazum, koji između ostalog predviđa daljnji razvoj željezničke veze između Trsta i istočne Europe.

Povećanjem investicija u Trstu postavlja se pitanje što to znači za Luku Koper, gdje su prošle godine prvi put premašili 24 milijuna tona tereta, što je za tri posto više nego godinu prije. Uz manji ukupni pretovar u odnosu na Trst, Koper zadržava prednost u odnosu na prekrcaj izuzetno važnog kontejnerskog segmenta, s više od 988.000 kontejnera, osam posto više nego u 2017. godini.

Luka Koper objasnila je za STA da su mogućnosti za rast luka na sjevernom Jadranu još uvijek visoke, “stoga smo uvijek naglašavali našu podršku razvojnim projektima u svim lukama u regiji, ako želimo konkurirati sjevernim europskim lukama.”

Prema studiji koju je naručila priznata međunarodna logistička agencija, potencijal luka u regiji od Ravenne do Rijeke iznosi 6 milijuna kontejnera godišnje, dok 2018. godine sve luke u regiji imaju 2,8 milijuna kontejnera godišnje. milijuna kontejnerskih jedinica.

Stoga u Luci upozoravaju da sve luke u regiji imaju isti problem u nezadovoljavajućoj željezničkoj vezi sa zaleđem. U Trstu imaju problem s uskim pukotinama unutar luke, dok željeznička pruga u Rijeci i dalje prolazi kroz grad. Kopru je potrebna dodatna željeznička veza sa zaleđem.

“Od zabrinutosti o tome što rade drugi važnije je da u Kopru i Sloveniji ostvarimo planove koje smo postavili, prvenstveno izgradnjom drugog kolosijeka, modernizacijom željezničke mreže i povećanjem kapaciteta u luci, dodali su u Luci Koper.

Dekanica Fakulteta pomorstva i prometa, Elen Twrdy, izjavila je za STA da je tršćanska luka, sa svojim ambicioznim planovima za proširenje i modernizaciju, ozbiljan igrač na sjevernom Jadranu, s najavljenim kineskim ulaganjima koja se uglavnom odnose na povećani kontejnerski promet, koji je također najvažniji i za Luku Koper.

“Moramo suvijek biti zabrinuti zbog gubitka tržišta ili partnera, te stoga moramo nastaviti ulagati u Luku Koper”, s proširenjem prvog pristaništa i kupnjom strojeva, a posebno izgradnjom drugog kolosijeka, Twirdy je rekao: “Samo tada će Koper ostati konkurentan, bez obzira jesu li Kinezi došli u Trst ili ne. “