Master, SP Jack-Up Barge


RANK: Master
VESSEL TYPE: SP Jack-Up Barge
SALARY: 750-800$ per day / DOE
EMPLOYMENT: ASAP / Travel as soon as Aramco approval obtains
EXPERIENCE: Previous experience in rank on SP Jack-Up Barge or Lift Boat
REQUIREMENTS: Preferable with previous Aramco approval

Aplicirati možete na način da pošaljete CV na info@azara.hr te u subject email-a napišite MASTER/Jack-Up.

Junior Electrician, Bulk Carrier (Self Unloader)


RANK: Junior Electrician
VESSEL TYPE: Bulk Carrier (Self Unloader)
SALARY: USD
EMPLOYMENT: 27.09.2018
TOUR OF DUTY: 6 months ON / 3 months OFF
ADDITIONAL INFO: Employer: Germany
Minimum Requirements: at least 1 year in Rank

For more information please do not hesitate to contact us.

APPLY NOW

ETO, Chemical/oil products tanker


RANK: ETO
VESSEL TYPE: Chemical/oil products tanker
SALARY: 6,010 $
TOUR OF DUTY: 3 months on / 3 months off
EMPLOYMENT: ASAP
REQUIREMENTS: Previous experience in rank

Aplicirati možete na način da pošaljete CV na info@azara.hr te u subject email-a napišite ETO – tanker fleet.

Kanadski pomorci dobit će radna mjesta, a stranci dostojnu plaću

Foto: Pixabay CC0 Creative Commons licenca

Kanadski pomorci branili su svoje pravo i dobili od Vlade potvrdu da će im se dati prioritet u zapošljavanju na brodovima pod bilo kojom zastavom koja djeluju u teritorijalnim vodama zemlje.

U slučaju da nema lokalnih pomoraca stranci će moći preuzeti poslove uz pismenu suglasnost kanadskog Sindikata pomoraca. Pitanje socijalnog dampinga također zatvoreno: od sada će rad pomoraca drugih nacionalnosti biti plaćen po cijeni po kojoj rade Kanađani.

Već dugi niz godina, kanadski Sindikat pomoraca (SIU) bori se za prava svojih članova i sada se Vlada napokon udostojala prihvatiti žalbe.

Prije toga poslodavci nisu nudili kanadskim pomorcima mjesto na brodovima koji djeluju u unutarnjim vodama. Zapošljavali su strance, ali za manju plaću.

Predsjednik SIU-a Jim Given je izjavio da je to teška i važna pobjeda za članove sindikata i kanadsku pomorsku industriju, ali da neće stati na tome. Sljedeći je korak uvođenje regulatornih postupaka kako bi se osiguralo strogo poštivanje tih političkih promjena.

Zbog liječničke pogreške zadarski pomorac jedva izvukao živu glavu

Foto: ilustracija / Pixabay CC0 Creative Commons licenca

Na zadarskom Općinskom sudu početkom rujna donesena je nepravomoćna sudska presuda u nevjerojatnom slučaju koji se dogodio prije 15 godina, kad je pomorcu iz okolice Zadra, zbog pogreške liječničkog tima, nakon operacije u koljenu ostala kirurška gaza s kojom je oplovio svijet i stigao do Australije.

Operacija na desnoj nozi, kad mu je u koljeno ugrađen umjetni zglob, obavljena je 13. listopada 2003. godine u Specijalnoj bolnici za ortopediju u Biogradu na Moru. Rana je zašivena, a gaza koja je ostavljena u koljenu na kraju je dovela do gubitka noge, umalo i života, zbog čega je nesretni pomorac 2006. godine tužio biogradsku bolnicu i tražio odštetu od milijun kuna.

Prije nekoliko dana Općinski sud u Zadru bolnicu je proglasio djelomično odgovornom te joj je naložio da danas teško bolesnom pomorcu s amputiranom nogom isplati ukupno 140 tisuća kuna za pretrpljenu fizičku i psihičku bol, naruženost, umanjenu opću životnu aktivnost i strah.

Međutim, kako većina njegove tužbe nije prihvaćena, kao ni veličina odštetnog zahtjeva koji je bio postavljen na milijun i 50 tisuća kuna, pomorac je u većem dijelu zapravo izgubio spor te on sada bolnici mora nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od čak 60 tisuća kuna!

No, krenimo redom, od listopada 2013. godine, kad je dugogodišnji pomorac zbog čestih problema s koljenom desne noge završio na operaciji u biogradskoj bolnici, gdje je i ranije liječio tu ozljedu koju je zadobio na radnom mjestu 1991. godine. Taj put, međutim, liječnički tim odlučuje se za operaciju, ugradnju endoproteze, nakon koje u koljenu ostavljaju kiruršku gazu i tako ga otpuštaju iz bolnice. Tada je imao 51 godinu.

Nakon toga, stoji u iskazu koji je pomorac dao zadarskom sudu, dolazi u biogradsku bolnicu na redovite kontrole i tuži se na bolove u nozi koji neprestano traju. U srpnju 2004. godine vraća se na brod, ali za vrijeme boravka u Australiji, dok je radio u kuhinji, naglo mu je oteklo desno koljeno i pojavila se snažna bol. Cijela noga bila mu je crvena i natečena, osam dana i osam noći imao je visoku temperaturu, pio je samo vodu i povraćao, a on se, kako je posvjedočio na sudu, ničega konkretno nije sjećao jer je bio ošamućen. Nakon tih osam dana, kapetan broda odlučio je da ga odvedu u bolnicu u Perthu.

Od broda do bolnice nosili su ga na nosilima jer nije mogao hodati i nije znao za sebe. U bolnici u Perthu bio je operiran, a iz koljena mu je izvađena veća količina gnojnog sadržaja i ostavljeni zamotuljak gaze. Liječnik je nakon operacije osobno došao k njemu i kazao mu je da su mu našli gazu u koljenu.

“Pokazao mi je komad gaze i rekao mi da sam zbog takvog komada gaze mogao izgubiti glavu”, svjedočio je pomorac, koji je u australskoj bolnici proveo 32 dana, a sjeća se i da mu je nakon nekoliko dana došao i svećenik da ga ispovijedi jer mu je bilo jako loše.

Nakon toga, u pratnji australskih liječnika prebačen je u Zagreb, u bolnicu na Šalatu, gdje su mu izvadili protezu koja mu je ugrađena u bolnici u Biogradu. Poslije toga uslijedile su još dvije teške operacije, i to u Njemačkoj, gdje su mu ponovno ugradili novu protezu i odsjekli koljeno. Međutim, on je i dalje osjećao teške bolove u desnoj nozi zbog kojih nije mogao spavati niti išta raditi.

“Prije sam znao obrađivati vrt i otići kajićem na more, sada samo sjedim u kući, iako sam još vozio automobil. Zbog moje bolesti supruga je otišla u prijevremenu mirovinu da bi se mogla brinuti o meni, ona me kupa i obuva”, svjedočio je o svojem stanju pomorac kojemu se 2009. godine pogoršalo i stanje sa šećernom bolesti, koju je do tada regulirao tabletama, pa je morao početi uzimati inzulinske injekcije.

Problemi s nogom i dalje su trajali pa sve do 2011. godine redovito liječi infekcije kod različitih ortopeda. Samo 2011. i 2012. godine imao je u Lovranu četiri operacije, dobio je i bakteriju MRSU, a zadnjim operativnim zahvatom u svibnju 2013. godine morao je na natkoljenu amputaciju desne noge.

Tijekom suđenja iz biogradske bolnice tvrdili su da je operaciju uspješno obavio ortoped s dugogodišnjim iskustvom, da je postoperativni tijek bio uredan, a tužitelj je u dobrom stanju otpušten iz bolnice, o čemu svjedoči i činjenica da se vratio na posao i ukrcao na brod.

“Bolesnik s umjetnim koljenom neposredno nakon operacije nije sposoban za rad i život na brodu. Zbog skučenosti brodskih prostorija, neudobnih komunikacija, strmih stepenica, niskih prolaza, a naročito zbog valjanja broda, česte su mehaničke ozljede. Na mogućnost komplikacija tužitelj je trebao misliti već pri ukrcaju na brod”, očitovali su se iz bolnice, napomenuvši i činjenicu da je pomorac šećerni bolesnik koji uzima lijekove radi regulacije šećera u krvi, što je važno jer je “mogućnost kompromitacije operativnog zahtjeva veća kod dijabetičara”.

Za gazu ostavljenu u koljenu tvrdili su kako nema ni medicinske ni foto dokumentacije, niti se spominje u opisu operacije i otpusnog pisma.

Unatoč ovakvoj tvrdnji bolnice, zadarski sud je na temelju svjedočenja timova vještaka s dva medicinska fakulteta, iz Zagreba i Rijeke, utvrdio kako neosporno postoji veza između ostavljene gaze i nastale štete koja je na kraju završila amputacijom noge. Međutim, zadarski sud je odgovornost za štetu podijelio između biogradske bolnice i bolnice u Njemačkoj, gdje je, nakon ugradnje druge endoproteze, postoperativno došlo do razvoja nove infekcije desnog koljena, što je u konačnici završilo natkoljenom amputacijom.

“Budući da je neosporno utvrđeno da se ovdje radi o medicinskoj pogrešci, za koju bolnica odgovara prema načelu presumirane krivnje, i da postoji podijeljena odgovornost u jednakim omjerima između tuženika, biogradske bolnice (gdje je prvi put ugrađeno umjetno koljeno) i bolnice u Njemačkoj gdje je tužitelj nastavio liječenje (gdje je drugi put ugrađeno umjetno koljeno), sud je dosudio na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 140 tisuća kuna”, stoji u presudi sutkinje Općinskog suda Katarine Dragičević, gdje se navodi kako je ovaj iznos odštete “nešto veći od iznosa koji se dobiju strogim matematičkim izračunom prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH”.