O nama Marketing   |   Kontakt   |   English 

Uskoro na svaku vršu, mrežu i parangal uređaj za praćenje

Da bi se uspostavio kakav-takav kontinuirani nadzor nad 6 tisuća kilometara duljine obalnog pojasa i gomilom ribolovaca, uz određena ograničenja, pojačane kontrole na terenu (sad već ujedinjenih službi), novost je i označavanje ribolovnih alata senzorima. Ova priča ima dva benefita;  kontrolirat će se riblji fond i krađa ribolovnog alata bit će besmislena i glupa. Prilikom posjete Ribarskom monitoring centru u Upravi ribarstva u Zagrebu Morski.hr doznaje kako funkcionira ta kontrola u realnom vremenu, ali i novosti koje slijede, možda već do kraja ove godine.

Već otrcana i pomalo dosadna fraza da mali hrvatski čovjek ne smije uloviti „malo ribe“, „jednu ribu“, „par špara, cipala…“, „dvi lignje“… itd., kao opravdanje ribarenja bez dozvole, morat će uskoro doista otići u zaborav. Godišnje dozvole za rekreacijski i sportski ribolov na moru postoje i nisu ograničene ničim osim pažnjom ribolovca da je mora izvaditi na vrijeme, a to je do 1. ožujka. Drugo razumno ograničenje je količina ulova koja je i više nego primjerena konzumaciji jedne poštene obitelji. To, ali i obaveza kidanja repa, nisu ništa drugo nego mjere kontrole, kako oni nepošteni, pod gornjom krinkom malo ulovljene ribe i pozivanja na tobožnja nasljedna tradicijska prava, ne bi više neograničeno trpali škrinje, ilegalno prodavali restoranima, zarađujući tako na crno i pritom devastirajući Jadran.

– Mogu reći da smo češće na terenu, pogotovo sada kad smo ovlastili i druge institucije za nadzor. Toga će biti sve više, a idemo i u novi projekt označavanja vrša, parangala i mreža, odnosno svih pasivnih alata. Napravit ćemo tzv. kavicale sa senzorima koji će slati signal, tako da ćemo u svakom trenutku znati koliko je legalnog alata u moru. Sve ono što nema tu oznaku, vadimo vani, ide u naše kontejnere. Ukoliko se nitko ne javi ili ne znamo vlasnika, ići će procedura uništenja ribolovnog alata. To je jako teško kontrolirati. Uzmimo da bacite 5 km mreža, a bacite ih na 7 mjesta, teško inspektori mogu znati gdje su mreže bačene. Imate li sliku, gdje alat šalje signal, pa je sve točno označeno, onda će biti puno lakše – otkriva ravnatelj Uprave za ribarstvo Ante Mišura.

Nakon posljednje akcije ribarskih inspektora, najčešća opravdanja vlasnika povađenih neoznačenih ribolovnih alata su da se vrše i mreže iz mora kradu, bacaju na drugo mjesto i slično.

Na pitanje kako će funkcionirati taj sustav i hoće li napokon zaštititi vlasnike dosad nezaštićenih ribarskih alata, Mišura odgovara:

– Senzor šalje signal u naš server, a mi možemo vidjeti sve. Dobra stvar je da će i sam korisnik znati gdje su mu alati. Svatko će moći provjeravati svoje, preko aplikacije. Samo ćemo mi moći nadzirati sve, ali svaki vlasnik vrše, parangala ili mreže znat će u svakom trenutku gdje mu je točno ribolovni alat. Ovo je pilot projekt. Kad vidimo kako to funkcionira, gdje su problemi, koja su poboljšanja potrebna u tom senzoru, itd. Ipak, ovo je prvi takav projekt u Europi! Nismo htjeli ići u skupu investiciju, prije nego što konačno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo s ovim krenuti već u sljedećoj godini, a u tri godine bi mogli opremiti sve ribolovne alate potrebnim senzorima – kaže Mišura.

– Ovo su pilot bove, koje će svakako izgledati drugačije. Moraju biti ekološki prihvatljivije i premazane zaštitnim premazom, a sljedeća pošiljka nam dolazi uskoro – kazao je Mario Rogošić, načelnik sektora za nadzor i kontrolu ribarstva.

– Projekt nadzora bova za pasivne alate pokrenut je prošle godine. U bovi je ugrađen senzor koji bilježi poziciju alata. Koristi su višestruke, jer se vidi koji alati se koriste na kojim područjima. Druga dobra stvar je za ribara, gdje će ribar dobiti pristup na ovakvoj web stranici sa svojim korisničkim podacima i moći će vidjeti svoje bove. Eventualno, što se nerijetko događa, da mu netko ukrade ili brod pokupi bovu, a radi se o značajnim financijskim vrijednostima, lako se može ući u trag i doći do alata. Zasad je sve u fazi ispitivanja i nadziremo kako se senzori ponašaju. Stavili smo određeni broj bova i na uzgajalište tuna. Senzor sam u sebi ima termometar, svoju bateriju i bove će biti standardizirane, odnosno svi će morati imati iste. Sve ovo se radi kroz EU fondove, jer cilj je uz kontrolu ribolova i da se državni proračun što manje optereti – kazao je Damir Grgić, voditelj Odjela za ribarski monitoring centar u sektoru za nadzor i kontrolu ribarstva.

Mnogi, koji će se pobuniti na ovu vrstu kontrole, najprije će reći: „a što je s profesionalnim ribarima i tko njih kontrolira?“. Uvođenjem elektronskih očevidnika, profesionalni ribari već su odavno pod kontrolom sektora za nadzor i kontrolu ribarstva i to u realnom vremenu. U to smo se uvjerili i sami, ušavši u njihove prostorije, gdje se na nekoliko monitora prati svaka točku, koja predstavlja ribarski brod.

– Monitoring centar prije svega ima ulogu nadzora i prikupljanja podataka o gospodarskom ribolovu na moru. Također, svrha nam je asistencija ribarima i svim korisnicima u sektoru ribarstva, prijevoznicima i onima koji ribu stavljaju na tržište. U slučaju da imaju problema s ispunjavanjem određenih dokumenata ili rade nešto krivo, oni se nama obraćaju i mi ih upozoravamo kako se ispravno radi. Sve se radi kako bi se na temelju dobivenih podataka moglo upravljati morskim resursima u budućnosti  – pojašnjava Rogošić.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Da bi se uspostavio kakav-takav kontinuirani nadzor nad 6 tisuća kilometara duljine obalnog pojasa i gomilom ribolovaca, uz određena ograničenja, pojačane kontrole na terenu (sad već ujedinjenih službi), novost je i označavanje ribolovnih alata senzorima. Ova priča ima dva benefita;  kontrolirat će se riblji fond i krađa ribolovnog alata bit će besmislena i glupa. Prilikom posjete Ribarskom monitoring centru u Upravi ribarstva u Zagrebu Morski.hr doznaje kako funkcionira ta kontrola u realnom vremenu, ali i novosti koje slijede, možda već do kraja ove godine.

Već otrcana i pomalo dosadna fraza da mali hrvatski čovjek ne smije uloviti „malo ribe“, „jednu ribu“, „par špara, cipala…“, „dvi lignje“… itd., kao opravdanje ribarenja bez dozvole, morat će uskoro doista otići u zaborav. Godišnje dozvole za rekreacijski i sportski ribolov na moru postoje i nisu ograničene ničim osim pažnjom ribolovca da je mora izvaditi na vrijeme, a to je do 1. ožujka. Drugo razumno ograničenje je količina ulova koja je i više nego primjerena konzumaciji jedne poštene obitelji. To, ali i obaveza kidanja repa, nisu ništa drugo nego mjere kontrole, kako oni nepošteni, pod gornjom krinkom malo ulovljene ribe i pozivanja na tobožnja nasljedna tradicijska prava, ne bi više neograničeno trpali škrinje, ilegalno prodavali restoranima, zarađujući tako na crno i pritom devastirajući Jadran.

– Mogu reći da smo češće na terenu, pogotovo sada kad smo ovlastili i druge institucije za nadzor. Toga će biti sve više, a idemo i u novi projekt označavanja vrša, parangala i mreža, odnosno svih pasivnih alata. Napravit ćemo tzv. kavicale sa senzorima koji će slati signal, tako da ćemo u svakom trenutku znati koliko je legalnog alata u moru. Sve ono što nema tu oznaku, vadimo vani, ide u naše kontejnere. Ukoliko se nitko ne javi ili ne znamo vlasnika, ići će procedura uništenja ribolovnog alata. To je jako teško kontrolirati. Uzmimo da bacite 5 km mreža, a bacite ih na 7 mjesta, teško inspektori mogu znati gdje su mreže bačene. Imate li sliku, gdje alat šalje signal, pa je sve točno označeno, onda će biti puno lakše – otkriva ravnatelj Uprave za ribarstvo Ante Mišura.

Nakon posljednje akcije ribarskih inspektora, najčešća opravdanja vlasnika povađenih neoznačenih ribolovnih alata su da se vrše i mreže iz mora kradu, bacaju na drugo mjesto i slično.

Na pitanje kako će funkcionirati taj sustav i hoće li napokon zaštititi vlasnike dosad nezaštićenih ribarskih alata, Mišura odgovara:

– Senzor šalje signal u naš server, a mi možemo vidjeti sve. Dobra stvar je da će i sam korisnik znati gdje su mu alati. Svatko će moći provjeravati svoje, preko aplikacije. Samo ćemo mi moći nadzirati sve, ali svaki vlasnik vrše, parangala ili mreže znat će u svakom trenutku gdje mu je točno ribolovni alat. Ovo je pilot projekt. Kad vidimo kako to funkcionira, gdje su problemi, koja su poboljšanja potrebna u tom senzoru, itd. Ipak, ovo je prvi takav projekt u Europi! Nismo htjeli ići u skupu investiciju, prije nego što konačno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo s ovim krenuti već u sljedećoj godini, a u tri godine bi mogli opremiti sve ribolovne alate potrebnim senzorima – kaže Mišura.

– Ovo su pilot bove, koje će svakako izgledati drugačije. Moraju biti ekološki prihvatljivije i premazane zaštitnim premazom, a sljedeća pošiljka nam dolazi uskoro – kazao je Mario Rogošić, načelnik sektora za nadzor i kontrolu ribarstva.

– Projekt nadzora bova za pasivne alate pokrenut je prošle godine. U bovi je ugrađen senzor koji bilježi poziciju alata. Koristi su višestruke, jer se vidi koji alati se koriste na kojim područjima. Druga dobra stvar je za ribara, gdje će ribar dobiti pristup na ovakvoj web stranici sa svojim korisničkim podacima i moći će vidjeti svoje bove. Eventualno, što se nerijetko događa, da mu netko ukrade ili brod pokupi bovu, a radi se o značajnim financijskim vrijednostima, lako se može ući u trag i doći do alata. Zasad je sve u fazi ispitivanja i nadziremo kako se senzori ponašaju. Stavili smo određeni broj bova i na uzgajalište tuna. Senzor sam u sebi ima termometar, svoju bateriju i bove će biti standardizirane, odnosno svi će morati imati iste. Sve ovo se radi kroz EU fondove, jer cilj je uz kontrolu ribolova i da se državni proračun što manje optereti – kazao je Damir Grgić, voditelj Odjela za ribarski monitoring centar u sektoru za nadzor i kontrolu ribarstva.

Mnogi, koji će se pobuniti na ovu vrstu kontrole, najprije će reći: „a što je s profesionalnim ribarima i tko njih kontrolira?“. Uvođenjem elektronskih očevidnika, profesionalni ribari već su odavno pod kontrolom sektora za nadzor i kontrolu ribarstva i to u realnom vremenu. U to smo se uvjerili i sami, ušavši u njihove prostorije, gdje se na nekoliko monitora prati svaka točku, koja predstavlja ribarski brod.

– Monitoring centar prije svega ima ulogu nadzora i prikupljanja podataka o gospodarskom ribolovu na moru. Također, svrha nam je asistencija ribarima i svim korisnicima u sektoru ribarstva, prijevoznicima i onima koji ribu stavljaju na tržište. U slučaju da imaju problema s ispunjavanjem određenih dokumenata ili rade nešto krivo, oni se nama obraćaju i mi ih upozoravamo kako se ispravno radi. Sve se radi kako bi se na temelju dobivenih podataka moglo upravljati morskim resursima u budućnosti  – pojašnjava Rogošić.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Intervju

Kolumna

ZDRAVLJE POMORACA

Službene informacije

Foto / video