NSR – glavna arterija Rusija i novi put svile

Petar Zuanović

265

Globalno zatopljenje odavno je problem, no ukoliko se nastavi s trendovima ovakvoga rasta temperature, s godinom 2050. više od milijardu i pol ljudi u sušnim predjelima svijeta dovest će se na sam rub egzistencije, pitke vode bit će u minimalnim dozama, a usjevi i preživljavanje, i ovako maloga broja, stoke bit će pred kolapsom. Dok razvijeni svijet sve više radi na uvođenju sofisticiranih tehnologija i proizvodnih, te prijevoznih strojeva sa sve manjom emisijom stakleničkih plinova, onaj manje razvijen i dalje najviše brine o vlastitom opstanku, a za porast temperature nije ga pretjerano briga. Ekološki osviješteni građani i zeleni pokret modernoga društva hvataju se za glavu, a Vladimir Putin – za srce. Globalno zatopljenje dovelo je do rastapanja pomorskoga puta na samom sjeveru svijeta u sve dužim periodima, te rast prijevoza robe sjevernom pomorskom rutom, iz godine u godinu, bilježi sve bolje rezultate.

Prije svega tri godine, sjevernom pomorskom rutom, prevezeno je skromnih 200 000 tona tereta, a u godini koja je kalendarski započela prije nekoliko dana, Rusi planiraju tom istom rutom prevesti 40 000 000 tona tereta! Sjeverna ruta zanimljiva je brodarima jer put iz Tokya u Rotterdam skraćuje sa 11 300 na 6900 nautičkih milja. Ruski ministri su već prozvali sjevernu rutu “glavnom arterijom Rusije” za desetljeće koje je pred nama. Uz postojeće ledolomce, tijekom ove, te u naredne dvije godine, porinut će još tri nuklearna ledolomca od kojih će svaki imati po tri nuklearna reaktora snage 20 MW, te će razvijati brzinu od preko 40 kilometara na sat, odnosno preko 20 čvorova! Cijeli “Project 22220 Icebreaker” je pod supervizijom Vladimira Putina koji je već izdao naredbu da se poradi na poboljšanju svih aspekata plovidbe sjevernom pomorskom rutom, te i sam s nestrpljenjem iščekuje porinuće ledolomaca Arktik 2020, Sibir 2021 i Ural 2022. Do godine 2035., Rusija planira u svojoj floti imati deset novih ledolomaca, te povećani prijevoz robe za deset puta.

U sferi prijevoza, najskuplji faktor je upravo pogonsko gorivo. Na njega otpadaju čak tri četvrtine cijene transporta, te će sa novim odredbama o količini sumpora, koja je smanjena sa 3,5% na 0,5%, dodatno poskupiti. Tvrtka koja se u potpunosti okrenula budućnosti je Maersk Line. Oni su u Rotterdamu napravili skladište megalomanskih gabarita, te je ono kapaciteta petine Maerskove godišnje potrošnje goriva sa smanjenim udjelom sumpora. Zbog skupoga goriva, plovidba sjevernom rutom umjesto tradicionalnim pomorskim putem preko Sueza štedi čak pola milijuna dolara po putovanju brodarskim kompanijama!

Najoduševljenija država globalnim zatopljenjem, odmah iza Rusije, jest Kina, ujedno i najveći proizvođač ugljikovog dioksida. Naime, ona proizvode u godini dana više ugljikovog dioksida nego ostalih devet zemalja zajedno iz TOP10 zagađivača u svijetu. Ne tepaju sjevernoj ruti samo Rusi, pa su ju i Kinezi prozvali “novim putem svile” nakon impresivnog putovanja iz Daliana u Rotterdam sa svega trideset i tri dana! To putovanje starom rutom, mogli bi sada reći i zimskom rutom, odnosno preko Sueza, traje četrdeset i osam dana! Usprkos velikom porastu prijevoza ruskim teritorijima, Suez je i dalje glavni igrač u svijetu transporta, te se, usporedivši sa ruskih 40 000 000 tona za 2020. godinu, brojka od preko milijarde tona tereta u Sueskom kanali čini pomalo i nedostižna, no vrijeme će pokazati svoje.

Nisu samo Rusi i Kinezi oduševljeni porastom temperature, tu su i Kanađani. Ne svi, ali oni koji žive u zabačenim dijelovima Kanade uz obalu koja je čitavu zimu zaleđena, zasigurno da. Naime, njima je pomorski put jedini način opskrbe sa potrepštinama, te oni u zimskim mjesecima zapravo bivaju odsječeni od ostatka svijeta. Oni se, kao i Rusi, bore sa brojnim poteškoćama plovidbe u polarnim krajevima, te same navigacije u ledu. Rusi zbog toga planiraju na svome kopnu napraviti određen broj spasilačkih postaja, nadzornih punktova i kontrolnih točaka, te se ogromne količine novca ulažu u pomorsku infrastruktura polarnih krajeva, a prvi čovjek Rusije ih planira spojiti željeznicom!

Kanađani su problemu pristupili na nešto suvremeniji način, te su razvili sustav IceNav. IceNav je brodski navigacijski sustav kojeg je razvio Enfotec u sklopu kanadske države. Sustav se ugrađuje u plovila koja transport vrše u hladnim vodama na svim dijelovima svijeta, te je korisnicima omogućen prijem, prikaz, manipulacija i dijeljenje informacija o stanju “hladnih ruta”, te izrazito preciznu detekciju leda u moru. Enfotec je 2016. za ovaj sustav dobio i prestižnu nagradu za najinovativniju tehnologiju na svijetu. Brodovi opremljeni IceNav-om na zapovjedničkom mostu imaju dvostruki zaslon za navigaciju polarnim područjima na kojem se prikazuju detaljne karte, vremenske prognoze i satelitske snimke željenoga područja. Informacije se ažuriraju pravovremeno, te je IceNav sustav od presudne važnosti za strateške odluke u navigaciji kroz led. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, te najpreciznijoj obradi podataka ovakvoga tipa, uvelike su se smanjila kašnjenja i nesreće s ledom kao uzrokom. Zasloni su vrlo visoke rezolucije, te su ključni alat za taktiziranje na zahtjevnim rutama polarnoga tipa. Na zaslonima se prikazuju rasterske i vektorske karte, te imaju višeslojni prikaz površine Zemlje i programske alate za procjenu uvjeta plovidbe i njenu samo izvedivost.

Navigacija u ledu nije opasna samo po brod i teret, već i za posadu. Ekstremno niske temperature i okovi leda nisu baš najpovoljnije mjesto za život, naročito za posade koje dolaze iz umjerenih ili pak tropskih predjela. U ovakve, pomalo i avanturističke, pomorske transporte uključuje se samo najbolji pomorci s velikim iskustvom i ogromnim znanjem jer navigacija u ledu nosi velik broj teških zadaća. Usprkos tome, dvije od tri najveće svjetske sile, nastavljaju svoj plan razvoja sjeverne rute, a u to se uključuju i ostale zemlje svijeta jer niža cijena transporta automatski znači i niža cijena za konačne kupce. Najbolji primjer je plin koji je, prevezen sjevernom pomorskom rutom, jeftiniji od onog prevezenog “obilaznicom” za otprilike dvadeset i tri dolara po toni, što je velik pad cijene. S nestrpljenjem Rusija čeka novo ljeto koje nosi novo proljeće njenog strateškog pomorskog značaja. Kome zahvaliti? Kini koja ima najveću emisiju stakleničkih plinova, ostatku svijeta koji zagrijava atmosferu ponajviše transportom i potrebom za energijom, ili pak samo Zemlji, koja se prema znanstveniku Milutinu Milankoviću blago približila Suncu, te joj slijedi malo toplo doba? Tko je u krivu, a tko u pravu i imali se smisla boriti protiv zatopljenja ako je u pravu Milutin? Saznat ćemo kroz sljedećih trideset godina.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.