Stoljetni željezni parobrod s jezera Titicaca

1074
Foto: Wikimedia Ghiz~commonswiki GNU Free Documentation License

Najveće jezero u Južnoj Americi, jezero Titicaca, nalazi se visoko u Andama na granici Perua i Bolivije. Vodena površina zauzima duboku dolinu u planinama, dužine oko 190 i širine 80 kilometara, u svom najširem dijelu. Jezero je smješteno na nadmorskoj visini od preko 3.800 metara i najveće je plovno jezero na svijetu upravo zbog komercijalnih brodova koji plove između tih dvaju država i prevoze putnike i teret.

Od prapovijesti, starosjedioci koji su živjeli oko jezera Titicaca plovili su jezerom pomoću čamaca izrađenih od totore, trske koja na jezeru ima u izobilju. Totora je također ugrađena u male plutajuće otoke na kojima je tisućama godinama živio narod Uru. Tijekom europske kolonizacije, Španjolci su uveli drvene brodove, a u 19. stoljeću se pojavio željezni parobrod. Peruanska mornarica još uvijek koristi jedan od tih brodova, „Yapura“, koji danas nosi ime „BAP Puno“.

Foto: Wikimedia Hugh Llewelyn CC 2.0

„Yapura“ i njezin sestrinski brod „Yavari“ naručila je peruanska vlada 1861. Oba broda izgradila je tvrtka Thames Ironworks na rijeci Temzi prema ugovoru s ljevaonicom James Watt iz Birminghama. Brodovi izgrađeni u brodogradilištu sastavljeni su vijcima i maticama u tisućama dijelova kako bi bili dovoljno mali za prijevoz i otpremu do krajnjeg odredišta, gdje su se ponovno sastavljali u konačni oblik. Svaki komad dizajniran je tako da ga je mogla prevoziti mula, budući da je željeznica iz luke Arica u Tihom oceanu išla samo 40 milja, do grada Tacna. Odatle su brod dalje prevozile mule i to čak 220 milja do zaljeva Puno na jezeru Titicaca.

Izvođač koji je dobio narudžbu za isporuku, prvotno je naveo optimistični datum isporuke od šest mjeseci, ali sam zadatak raspakiravanja 210 tona metala i njihovog slaganja u ispravnom redoslijedu postao je prava logistička noćna mora. U tih su šest mjeseci mule i nosači na 3.810 metara nadmorske visine, donijeli su tek mali broj komada broda, a stotine dijelova ostalo je ležati između Tacne i Puna. Vanjski događaji poput potresa i pobune seljaka donijeli su daljnja odgađanja, a u isto vrijeme Španjolci su prijetili drugom invazijom na Peru. Osam godina kasnije, 1869. godine, stiglo je dovoljno komada za polaganje kobilice broda „Yavari“. Na Božić 1870. godine porinut je prvi brod. „Yapura“ je pak porinuta petnaest mjeseci kasnije, 1872. godine.

Oba broda imala su jednaki dizajn. Bili su dugački 100 stopa, a pokretao ih je parni motor snage 60 konjskih snaga, koji je radio na sušenom gnoju od ljame. To je gnojivo lokalno stanovništvo obično koristilo kao gorivo. „Yavari“ je doživio nadogradnju 1914. godine kada je uvećan trup i opremljen je novim motorom. No kada je peruanskoj mornarici ponestalo sredstava za upravljanje brodovima, ona je izbacila „Yavari“ i pretvorila „Yapuru“ u bolnički brod. Sada preimenovan u „BAP Puno“, on i dalje služi mjesnim zajednicama koje žive na obalama jezera, pružajući im medicinske usluge.

„Yavari“ je 1987. godine kupila neprofitna organizacija i pretvorila ga u muzej. Danas je usidren u zaljevu Puno.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.