Najmodernija podmornica talijanske Mornarice nosi ime jednog rođenog Novljanina

Siniša Luković

827
Foto: Boka News

Prije točno četiri godine u talijanskom  vojnom brodogradilištu korporacije Fincantieri u La Speciji bilo je svečano – 4. srpnja 2015. tamo je u more porinuta najnovija i najmodernija talijanska podmornica, njemačkog tipa U-212A, koja je dobila ime jednog Novljanina.

Kuma nove, 450 milijuna eura vrijedne podmornice, gospođa Nicoletta Romei Beninji u prisustvu brojnih talijanskih visokih državnih i vojnih dužnosnika, slomila je bocu šampanjca o pramac nove podmornice i nadjenula joj ime svog pokojnog oca, rođenog Bokelja – Romea Romeija.

Foto: Boka News

Čovjek koji je doživio čast da se već druga podmornica koja u posljednjih pola vijeka služi u Ratnoj mornarici Italije nazove njegovim imenom, kapetan korvete Romeo Romei, spada među najveće mornaričke heroje u Italiji, ali ga u njegovom zavičaju – Boki Kotorskoj, danas malo tko zna.

Romeo Romei rođen je 14. kolovoza 1906. u Herceg Novom, kao jedan od tri muška potomka u mješovitoj obitelji jer mu je otac bio Talijan, a majka crnogorskog porijekla, rodom iz poznate novske obitelji Musić. Romeo je u Novom završio Osnovnu školu, a obitelj se poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske u čijem je Boka do tada bila sastavu, seli u Zadar koji je tada pripao Kraljevini Italiji. Ovdje mladi Romeo završava gimnaziju, nakon čega 1924. godine upisuje talijansku Vojno-pomorsku akademiju u Livornu. Četiri godine kasnije, mladi Novljanin kao jedan od boljih pitomaca u klasi, završava akademiju i u činu potporučnika, stupa na aktivnu dužnost u talijansku Ratnu mornaricu. Prvo postavljenje mu je bilo na tada potpuno novu, modernu tešku krstaricu „Trieste“ gdje brzo pokazuje svoje sposobnosti i talent, pa je već za manje od godinu, unaprijeđen u čin poručnika korvete i postavljen na dužnost navigacijskog časnika na toj krstarici. Iako moćni, površinski ratni brodovi nisu bili ono što je privlačilo mladog pomorskog časnika rodom iz Boke, pa Romei ubrzo podnosi zahtjev za prekomandu u podmorničare jer je bio fasciniran podmornicama i njihovom sposobnošću da skrivene ispod morskih valova, agresivno napadaju  i potapaju protivničke brodove, mnogo veće i jače od sebe. Ofenzivnost podmornica kao sredstva za vođenje rata na moru, savršeno se uklapala u odlučni i pomalo agresivni karakter mladog Novljanina. U činu poručnika bojnog broda Romei 1933. prelazi u podmorničare i nakon završene specijalističke obuke, biva postavljen na potpuno novu podmornicu „Perla“. S njome je kao pomoćnik zapovjednika, a onda i zapovjednik, Romei sudjelovao u nekoliko tajnih akcija talijanskih podmornica pred španjolskom obalom Mediterana, tijekom građanskog rata u toj državi. Naime, ukupno je od 1936. do 1938. godine 58 talijanskih podmornica među kojima i Romeijeva „Perla“, sudjelovalo u blokadi španjolske obale i napadima na pomorski promet republikanskih snaga koje su ratovale protiv nacionalističko-fašističkih snaga prevođenih generalom Franciscom Francom, a koga su podržavali Talijani i Nijemci. „Perla“ je 1938. prekomandirana iz Mediterana na Crveno more, u sastav Podmorničke flotile talijanske Istočne Afrike, s bazom u luci Masaua u Eritreji. Romei je odavde s „Perlom“ od 29. prosinca 1938. do 24. siječnja 1939. izveo duže krstarenje vodama Indijskog oceana pred obalama Somalije, u društvu identične podmornice „Gemma“. Na proljeće 1939. Romei i „Perla“ opet su na dužem krstarenju Indijskim oceanom, ponovno u društvu „Gemme“ kako bi se ispitale mogućnosti za korištenje tog tipa talijanskih podmornica u toplim morima u vrijeme sezone monsuna. Raport koji je on podnio pretpostavljenima nakon završenog zadatak nije bio ohrabrujući: podmornice su se vrlo teško nosile s olujnim morem koje je povremeno dostizalo snagu 9 Bofora, palubno naoružanje u takvim se uvjetima nije moglo koristiti, a po prvi put je tada u praksi dokazana i opasnost koja se prethodno samo naslućivala na ovom tipu podmornica – curenje bezbojnog i bezmirisnog, ali vrlo otrovnog plina metil-klorida iz sustava za klimatizaciju. Upravo to na što je ukazao Romei, dogodilo  se kasnije „Perli“ u ljeto 1940., kada je ona pod zapovjedništvom drugog talijanskog podmorničara, bila na svojoj prvoj ratnoj misiji u Drugom svjetskom ratu na Indijskom oceanu. Curenje metil-klorida tada je otrovalo oko 80 posto njene posade, a mnogi od mornara i časnika su izgubili razum. U nasukanju podmornice i borbi s Britancima koja je uslijedila nakon nekoliko dana prave agonije posade u zatrovanoj atmosferi podmornice ispod valova Indijskog oceana, poginulo je 15 mornara i časnika, ali su Talijani ipak uspjeli  obraniti oštećenu podmornicu i dotegle je u bazu u Masaui…

Ulazak Italije u Drugi svjetski rat 10. lipnja 1940. Romea Romeia zatekao je daleko od „Perle“ i Indijskog oceana – na Mediteranu, u talijanskoj mornaričkoj bazi u Tobruku na obali Libije. Pozvan je da se vrati u Italiju gdje je unaprijeđen u viši čin kapetana korvete, a  u Mesini mu je provjerena dužnost zapovjednika  podmornice „Pier Capponi“. Iako je ova podmornica klase „Mameli“ bila stara već 12 godina i a njene mogućnosti bile daleko slabije od mnogo modernije “Perle“ kojom je Romei  do tada zapovijedao, 34-godišnji Novljanin spremno se s „Capponijem“ otisnuo na Mediteran u okršaje s britanskom Ratnom mornaricom. Već na prvoj patroli koju je „Capponi“ od 21. do 25. lipnja 1940. imao u akvatoriju između talijanskog otočića Pentelerija i obale Tunisa, Romei je potopio naoružani švedski parobrod „Elgö“ od 1888 tona, koji je bio unajmljen i plovio u službi Britanaca, od Tunisa prema Malti. Nakon što je „Elgö“ manevrom izbjegao torpedo koji je „Capponi“ ispalio na njega, podmornica je izronila i napala brod vatrom iz svog palubnog topa, a onda ga, kada joj se top zaglavio, i dokrajčila s tri torpeda.

Na drugoj misiji podmornica pod zapovjedništvom Romeija našla se u noći 11. srpnja u blizini britanske baze na otoku Malta kada je otkrila tri britanska bojna broda u pratnji razarača kako plove prema luci. Napadajući s površine, „Capponi“ je prema neprijatelju ispalio dva torpeda, ali su ona oba promašila cilj. Britanski razarači iz pratnje odmah su napali talijansku podmornicu, pa je „Capponi“ morao zaroniti i pokušati im pobjeći pod vodom. Podmornica je u narednih nekoliko sati trpjela žestoke napade dubinskim bombama koje su „Cappooniju“ izazvale i ozbiljna oštećenja, ali je vještinom svog zapovjednika, uspjela umaknuti progoniteljima.

„Pod pravom kišom dubinskih bombi, podmornica podrhtava, škripi i bori se za opstanak: trup i jedna propelerska osovina su joj oštećeni. Havariran je i žiro-kompas koji nam je jedino sredstvo za orijentaciju u podvodnoj vožnji. „Capponi“ na slijepo tumara pod morem i kada je napokon izronio, spoznali smo da se nalazimo gotovo u jazbini neprijatelja – ništa manje nego pred ulazom u luku Valete, kod otočića Filfola, u dometu obalne topovske baterije na lokaciji Marsa Sciroko. Situacija je postala izuzetno opasna…“- opisuje ove trenutke u svom dnevniku mornar-promatrač na „Capponiju“ Luigi De Dono.

Romei usprkos kritičnoj situaciji nije gubio prisebnost, čak i kada se sve činilo beznadnim jer se podmornica u površinskoj vožnji ubrzo srela s patrolnim brod malteške Obalne straže.

„Stanje je postalo dramatično kada je zapovjednik koji je bio na tornju podmornice, vidio da se iza otoka pomalja obris neprijateljskog patrolnog broda-lovca podmornica koji se punom brzinom ustremio k nama. Što nam preostaje? Da odmah zapucamo, ne dolazi u obzir jer bi to bilo pravo samoubojstvo dok smo pred ustima cijevi britanskih obalnih topova koji nas s  lakoćom mogu raznijeti i poslati na dno. Ne preostaje nam drugo nego igrati na sve ili ništa i poslužiti se lukavstvom…“- piše dalje u dnevniku mornar De Dono.

Srećom za njih, posada patrolnog broda greškom je talijansku podmornicu identificirala kao francusku koja im se namjerava predati.

Zapovjednik Romeri s tornja, mašući kapuljačom, tobože je pozdravljao patrolni brod, namamio ga u blizinu „Capponija“ i tek onda naredio svojoj posadu da ga zaspe vatrom iz mitraljeza. Iako je izrešetao protivnika, „Capponi“ ipak nije dovršio posao i potopio neprijateljski patrolni brod jer su, alarmirane pucnjavom na pragu svoje pomorske bez, reagirale britanske obalne topovske baterije s Malte koje su vatrom, zasule talijansku podmornicu i natjerale je da zaroni i udalji se.

„Nastao je pravi kaos – sa oštećenog patrolca i sa obalnih baterija, uraganska vatra se sručila na nas. Što da radimo? Jedini izlaz je bio da se udaljimo sakriveni iza dimne zavjese koju smo pustili i da zaronimo“- zapisao je svoja sjećanja na te dramatične trenutke drugi mornar s „Capponija“, Max Polo.

Podmornica je bila teško oštećena, a jedna od projektila koji su ka njoj ispalili Britanci je čak probio i njen toranj. Kad je zaronila, ispostavilo se da ima prodor vode i da moraju nešto pod hitno poduzeti da saniraju oštećenja. Romei se tada poslužio novim lukavstvom – vratit će se tamo gdje je siguran da ga Britanci neće tražiti – na sami ulaz pred luku Valete i „leći“ podmornicu na dno, dok ne obavi najhitnije popravke. To je i učinio, spustivši „Capponija“ na 102 metra dubine pred ulazom u neprijateljsku luku – dva metra više od maksimalno dozvoljene dubine ronjenja za tu već staru i potrošenu podmornicu. U teškim uvjetima, uz prodor vode i opću havariju na elektro-mreži zbog koje su ostali u mraku, posada je grozničavo radila da sanira oštećenja prije dolaska noći, kako bi „Capponi“ mogao neopaženo izroniti i pobjeći na sigurno.

„U 22.30 sati zapovjednik Romei naredio je izronjavanje, ali se podmornica nije pomaknula s dna. Kazaljka dubinomjera ostala je prikovana na brojci 102. Pokušava se ponovno i ponovno. Ništa! Ostaje nam samo posljednji, očajnički potez – pokušati da radom motora „odlijepino“ podmornicu od dna i u istom momentu ispušemo komprimiranim zrakom sve tankove ronjenja. Ovaj ekstremni manevar je srećom uspio. Osjeća se kako se podmornica pomiče, naginje i polako odljepljuje iz mulja s dna mora. Kazaljka dubinomjera se polako vraća unazad kako se bližimo površini…. Uspjeli smo, spasili smo se! Sav izubijan, „Capponi“ se vraća u najbližu talijansku luku“- opisali su članovi Romeijeve posade ove dramatične trenutke u kojima zamalo nisu ostavili kosti u podmorju Malte.

Prvog rujna 1940. „Capponi“ je bezuspješno torpedom napao jedan britanski razarač kod Malte, a u noći 9. na 10. studenog 1940., „Capponi“ je pedesetak milja jugoistočno od Malte, otkrio jaki britanski sastav koga su činila dva bojna broda s više krstarica i razarača u pratnji. Iako potpuno brojčano nadjačan i uz veliku opasnost da ga otkriju i unište razarači iz pratnje, pod okriljem mraka, Romei se prišunjao Britancima. Da bi što brže došao u povoljnu poziciju za napad, Novljanin u „Capponiju“ se čak nije ustručavao ni da uključi i oštećeni od dva podmorničina dizel-motora, iako je prijetila opasnost da ga Britanci otkriju zbog velikog dima i varnica koje su izbijale iz ispušne cijevi… S  udaljenosti od oko 4.000 metara pod kutom od 90 stupnjeva, Romei je ubrzo ispalio tri torpeda na čelni brod u neprijateljskoj formaciji – 190 metara dugi britanski bojni brod „Ramillies“ od 31.000 tona, kako se kasnije ispostavilo. Zaronjeni pod morem, Talijani u „Capponiju“ jasno su čuli tri eksplozije a njihova podmornica zadrhtala je od udarnog vala jakih detonacija, pa su, uz slavljeničke poklike, zaključili da su sigurno pogodili cilj. Ispostavilo se međutim, da su „Capponijeva“ torpeda na veliku sreću Britanaca, prošla kroz špalir njihovih brodova nijednog ne očešavši, pa su se, došavši do krajnje granice dometa, automatski aktivirale bojeve glave na torpedima i ona su eksplodirala bez opasnosti za Engleze.

Foto: Boka News

Talijanski tisak međutim, u duhu ratne propagande objavio je da se britanski bojni brod „Ramillies“ „nakon tri pogotka torpeda mora smatrati potopljenim“. Bez obzira što ga nije potopio, Romei se i u ovoj na njegovu žalost neuspješnoj misiji protiv „Ramilliesa“, iskazao odlučnošću, hrabrošću i vještinom da se prikrade i napadne mnogo brojnijeg neprijatelja, pa je stoga odlikovan najvećim talijanskim vojnim odlikovanjem – Zlatnom  medaljom za vojničku hrabrost koja mu je dodijeljena u studenom 1940.

„Kapetan korvete Romeo Romei je primjer sjajne hrabrosti, izuzetnog borbenog duga i visokih vojničkih vrlina“- piše u odluci o njegovom odlikovanju.

Ranije već, hercegnovski podmorničar okitio se s dvije brončane medalje za vojničku hrabrost, a njegovi poduhvati pred obalama Malte, na „kućnom pragu“ neprijatelja – britanske flote, zaradili su mu nadimak „Gusara iz dubina“ kako su Romeija nazivale talijanske novine što su opširno pisale o njemu i podmornici „Pier Capponi“. Novski podmorničar u krugovima svojih kolega u Italiji već je uživao gotovo mitski status.  Ovaj duo zapovjednik i njegov ratni brod tada je ovjekovječen i u knjizi pod nazivom „Izvanredne avanture podmornice Pier Capponi“ koju je u siječnju 1941. napisao i objavio talijanski autor Pietro Caporilli.

„Talijan iz Dalmacije, visok, snažno građen, odlučnog izraza, već se istaknuo potapanjem jednog naoružanog parobroda i napadom na čitavu jednu britansku formaciju, kao i spektakularnim upadom pred samom lukom La Valete. Ovo je pravi gusar iz dubina koji će ispisati sjajne stranice vojničke hrabrosti i slave“- opisao je Caporilli u toj knjizi kapetana korvete Romea Romeija.

Uslijedile su u veljači i ožujku 1941. još dvije borbene patrole „Capponija“ po Mediteranu s kojih se stara i  već istrošena podmornica međutim, morala prijevremeno vratiti zbog kvarova. Nesposoban da zaroni, „Caponni“ se 10. ožujka 1941. vratio sa svoje posljednje ratne patrole u bazu u Mesini. Odlučeno je da se ovdje polovina posade iskrca s podmornice, a ona pod zapovjedništvom Romeia uputi na obimniji remont u La Speciju. Oštećena podmornica, nesposobna da zaroni čime je izgubila svoju osnovnu taktičku prednost, krenula je u površinskoj vožnji sjeverozapadno prema nekoliko stotina milja udaljenoj La Speciji. Prema planu, „Pier Capponi“ je trebao ploviti uz talijansku obalu i redovno se javljati lučkima kapetanijama u područjima kojima je prolazio. Posljednje javljanje podmornica je imala 31. ožujka kada je bila u visini Napuljskog zaljeva, odnosno u blizini otoka i vulkana Stromboli. Uslijedila je radijska tišina i svaki trag podmornice kojoj je zapovijedao rođeni Novljanin je izgubljen. Intenzivna pretraga s mora i zraka akvatorija iz koga se „Pier Capponi“ posljednji put javio nije dala nikakve rezultate i Ratna mornarica Italije je službeno podmornicu zavela kao „nestalu u akciji“. Tek nakon završetka Drugog svjetskog rata saznala se njena prava sudbina – „Pier Capponi“ je 31. ožujka 1941. u Tirenskom moru stradao od torpeda koji je na njega ispalila britanska podmornica „Rorqual“ što je vrebala u tim vodama.

U brodskom dnevnika „Rorquala“ kojim je zapovijedao poručnik bojnog broda Ronald Dewhurst zapisano je da su 31. ožujka 1941. dok su bili u podvodnoj vožnji blizu Strombolija, u 13.37 sati sonarom registrirali šum propelera nepoznatog broda. Dvije minute kasnije periskopom su na horizontu osmotrili nejasan obris talijanske podmornice u površinskoj vožnji.

„14.02 sati. Ispalio sam 5 torpeda na cilj s udaljenosti od oko 1.000 jardi (oko 900 metara). Postignuta su dva pogotka i neprijateljska podmornica je brzo potonula. Nema preživjelih.“ – zapisao je Dewhurst u brodski dnevnik „Rorquala“. Njegova torpeda na dno mora poslala su „Capponija“ i 38 ljudi na talijanskoj podmornici, uključujući i njenog zapovjednika – jednog od najagresivnijih talijanskih podmorničara u Drugom svjetskom ratu rođenog Bokelja, Romea Romeia. Imao je samo 35 godina i za sobom je ostavio suprugu i tek rođenu kćer…..

Igrom sudbine, njegova kćer – sada vremešna dama Nicoletta Romei Beninji je 74 godine nakon ovog tragičnog događaja, upravo u luci i brodogradilištu La Specije gdje se njen otac uputio 1941. i nikad nije stigao, imenom Romea Romeia krstila najnoviju, tek sagrađenu, podmornicu talijanske Mornarice. Jedno od najmodernijih plovila te vrste na svijetu, aktualni „Romeo Romei“ S- 529, ima tzv. AIP pogon i trup od magnetskih materijala koji tu podmornicu čine vrlo teškom za otkrivanje i idealnom za odvažna djelovanja u neprijateljskim vodama, pa je stoga ovaj 57 metara dugi podvodni brod od 1.830 tona, dostojan imena i nastavljača tradicije „Gusara iz dubina“- hercegnovskog talijanskog ratnog heroja, Romea Romeija.

IZVORBoka News
Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.