900 tona svježe tune otišlo put Japana, a uskoro i dozvola za izvoz u Kinu

Dražen Gudić

326
Foto: Ilustracija / Pixabay CC0 Creative Commons licenca

Tuna je jedna od najcjenjenijih riba i spada među najskuplje prehrambene proizvode u svijetu, a rašireno je mišljenje da se u Jadranskom moru uzgaja najbolja tuna, pa je time i najznačajnija riba za hrvatsko gospodarstvo.

Ona je jedan od pet najvažnijih hrvatskih izvoznih proizvoda. Inače, za ovaj biznis karakteristične su snažne promjene na tržištu, što ovisi o cijeni (i snazi jena) na japanskim burzama. Proteklih tjedana više od 90 posto plavoperajne tune iz hrvatskih je uzgajališta otišlo u svijet, ponajviše u Japan. Izvezli smo oko 3800 tona za približno 50 milijuna eura.

Samo iz “Sardine” u Postirama japanski brodovi-hladnjače izvukli su 900 tona svježe delikatese. Ulovljeni primjerci od desetak kilograma utovljeni su na pet do šest puta veću težinu i idealni su za sushi i sashimi.

Iako su im zadovoljni Japanci kupili cijelu proizvodnju, do zadnjeg kilograma, zadovoljstvo na Braču nije potpuno. Naime, zbog stalnog povećanja godišnjih ulovnih kvota, povećava se i proizvodnja omiljenog bluefina, ali sukladno zakonu ponude i potražnje tuni je zbog toga pala cijena.

– Oporavak stoka tune na Mediteranu dovodi do toga da za istu cijenu sada treba proizvesti znatno više, pa i gotovo dvostruke količine tune. Snalazimo se, radimo uštede u proizvodnji tražimo nova tržišta – kaže Mislav Bezmalinović, predsjednik uprave “Sardine”.

Sve procjene govore da je u moru postignut balans – i tune i srdele, kojom se tune pretežito hrane. “Volio bih”, ističe Bezmalinović, “da se zbog stabilnosti u moru i cijena na tržištu, kvote više ne povećavaju”.

No, izgleda za to baš i nema. Na sastanku 52 članice ICCAT-a (Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna) odlučeno je da će hrvatska godišnja kvota za izlov tune sa 779,84 tona u 2018. u ovoj godini porasti na 862,79 tona, a 2020. premašiti 900 tona.

To neće biti povijesni maksimum. U Jadranu je svojedobno bilo dopušteno uloviti i 1155 tona tune za daljnji uzgoj, da bi s međunarodnim zabranama zbog sve veće ugroženosti te vrste kvota pala i na 400-tinjak tona. No, u međuvremenu tuna je spašena, a s njom i cijeli niz radnih mjesta koja su direktno ili indirektno povezana s plavoperajnom tunom.

Ove godine lovna sezona počinje 26. svibnja i trajat će do 15. srpnja, dakle 45 umjesto uobičajenih 30 dana. Rezultat ovisi o vremenskim prilikama jer se tuna lovi po suncu i bonaci, kada se sita digne na površinu i odmara. Često i u hladovini velikih brodova. Prošlog svibnja i lipnja, zahvaljujući uranjenom ljetu, lovilo se lako a riba je bila kvalitetnija nego prethodnih godina. Ciljaju se primjerci od 9 do 11 kilograma jer imaju najbolji prirast u godinu i pol dana uzgoja. Veći od 500 posto. Lani je prosjek bio 11 kilograma. Većina tune u Jadranu uhvati se kod otoka Jabuke.

Hrvatska ima posebnu povlasticu. Naši tunolovci mogu svoju kvotu loviti u Jadranskom moru i bilo gdje u Sredozemlju ili istočnom dijelu Atlantika. Stranci kod nas baš i ne mogu. Preciznije, u Jadranu smijemo loviti tune od minimalno osam kilograma i 75 centimetara dužine, a ostale članice ICCAT-a od minimalno 30 kilograma.

– Od 2006. imamo derogaciju, izuzeće, da se u Jadranskom moru riba manja od 30 kilograma može loviti isključivo radi uzgoja. Zato je mi uzgajamo godinu i pol dana, a ostale zemlje drže tunu nekoliko mjeseci i onda daju u prodaju – pojašnjava Kristijan Zanki, direktor ribolova “Sardine” i predsjednik grupacije tunouzgajivača pri Klasteru marikulture.

Ulovna i uzgojna praksa plavoperajne tune u nas značajno je drugačija nego u ostatku Mediterana, što je posljedica bioloških i ekoloških značajki ovog stoka. Naime, u vrijeme ribolovne sezone (svibanj i lipanj), odrasla tuna se okuplja u Mediteranu radi mrijesta, a Jadran u ovom razdoblju predstavlja hranilište za mlađahne primjerke. To je odredilo ulovnu i uzgojnu praksu plavoperajne tune u Jadranskom moru, gdje je uzgojni ciklus od 18 do čak 32 mjeseca.

S druge strane, u ostatku Mediterana (Španjolska, Malta, Turska), uzgoj se temelji na ulovu odraslih jedinki veličine više od 30 kg i njihovu kratkotrajnom zadržavanju u kavezima (oko pola godine) radi povećanja udjela masti, nakon čega se tijekom zimskih mjeseci izlovljavaju i izvoze.

Ukratko, oni tove, a mi uzgajamo tunu.

IZVORSlobodna Dalmacija
Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.