Ovi koji su njega ‘spašavali’ s pet sati zakašnjenja i sutra će ‘spašavati’ nekog drugog

Ivica Marković

1790
Foto: privatni album

Stalno čitam i slušam po medijima kako je provedena opsežna i koordinirana akcija traganja i spašavanja za nekom nestalom osobom… Ako su to “opsežne i koordinirane akcije” kao što je bila ova za mojim ocem Petrom, koji je jučer ujutro pronađen mrtav u akvatoriju Hvara, dvije milje od rta Pelegrin – jadna nam majka svima. To nema veze ni s akcijom ni s ičim sličnim! Pa moga je oca mrtvog u akvatoriju Hvara pronašao katamaran koji je plovio za Hvar i o pronalasku tijela obaviještena je Lučka kapetanija Split, koja je onda poslala brod na tu poziciju. Taj brod “čuvao” je plutajuće tijelo moga oca Petra do dolaska policijskog broda, koji je na kraju njegovo tijelo odvezao u Split. Dakle, to je sukus akcije traganja i spašavanja koju je Lučka kapetanija započela u utorak, s pet sati zakašnjenja od prve dojave o napuštenom brodu. Potraga je započela u akvatoriju Šolte, gdje mi je otac nestao, a našao ga je katamaran u akvatoriju Hvara – rekao nam je gnjevni Tomislav Stričević iz Trogira, koji je zajedno sa svoja dva zeta i prijateljima u utorak prvi krenuo u potragu za nestalim ocem.

No, da bi priča bila ispričana kako treba, moramo krenuti otpočetka i objasniti čitateljima kako to Lučka kapetanija Split, po riječima Tomislava Stričevića, kreće u akciju traganja i spašavanja “s pet sati zakašnjenja”.

– Moj je otac cijeli svoj život išao u ribe. Tako je i bilo i u ponedjeljak, 8. listopada. Isplovio je oko 16 sati i rekao je mojoj majci Ani da će ići negdje prema Šolti. Uvijek je lovio ribu na tom području. Imao je brod tipa “Gradac” od 5,80 metara. Prije odlaska rekao je da će još par puta otići na ribe prije nego što se vrijeme promijeni i prije nego što zahladi. Sa sobom je nosio mobitel, kao i uvijek, kako bismo ga mogli dobiti ako zatreba. Moja ga je majka nazvala u ponedjeljak navečer da bi čula kada će doći kući. Uvijek se iz ribolova vraćao između 20 i 22 sata, samo kad bi bacio vršu, znao bi ostati do ponoći. Kako se nije javljao, majka je pomislila da ne čuje mobitel i da će uskoro doći kući – govori Tomislav.

No, kako se Petar nije kući vratio ni tijekom noći, “sirena za uzbunu” oglašena je odmah u utorak, 9. listopada, rano ujutro.

– Moja ga je majka nazvala opet u utorak rano ujutro i kad je vidjela da se nije ponovno javio, to joj je bio znak da nešto nije u redu. Prvo je nazvala moga rođaka Ivana Stričevića, a nakon toga i mene. Sve mi je to bilo sumnjivo, jer otac je rekao da će doći k meni kući u utorak ujutro, nešto mi je morao pomoći. A moj je otac bio vrlo pedantan i točan. Da je sve bilo u redu, bio bi on kod mene u kući već u utorak oko osam sati, a kako ga nije bilo do 10, znao sam da nešto nije kako treba. Rođak, ja, dva naša zeta i prijatelji krenuli smo svojim brodovima u potragu. Nismo htjeli obavještavati Lučku kapetaniju jer sam ja stalno sebe uvjeravao da mu se pokvario motor i da nešto radi oko njega pa ne čuje mobitel – govori Tomislav.

Petrov brod našao je njegov nećak Ivan Stričević.

– Našao ga je u utorak nešto prije 12 sati na otočiću u blizini Šolte, odnosno u blizini Maslinice. To je zapadna strana Šolte, a brod je bio nasukan, nagnut na obali istočne strane tog otočića. Na brodu nije bilo moga oca. Tek tada, znači malo prije 12 sati, kad smo postali svjesni da se mojem ocu moglo nešto loše dogoditi, rođak Ivan nazvao je Lučku kapetaniju Split i obavijestio ih da mu strica nema u brodu. Osoba koja se javila iz Lučke kapetanije upitala ga je je li u pitanju brodica TG-1798, na što je moj rođak ostao iznenađen, a nakon toga i zaprepašten odgovorom. Ivan ga je upitao: “Kako vi znate za tu registraciju broda, kad mi nismo prije prijavljivali nestanak brodice i Petra Stričevića?” – prepričao nam je Tomislav.

Šokirao ih je odgovor koji su dobili.

– Ta osoba odgovorila je mojem rođaku da je Lučka kapetanija Split dobila dojavu o pronalasku broda u sedam sati tog jutra, u utorak, dakle, pet sati prije nego što smo mi pronašli brod. Dalje je rekla da je brod pronašao neki čovjek iz Maslinice, odnosno da mu je bilo sumnjivo kako brod stoji, pola na kraju, a pola u moru, pa je išao provjeriti što je s brodom. To znači da oni iz Lučke kapetanije pet sati otkad su dobili prvu dojavu o pronalasku napuštenog broda do našeg poziva oko 12 sati nisu prstom maknuli, odnosno nisu organizirali nikakvu potragu – govori Tomislav.

Ubrzo, dvadesetak minuta nakon telefonskog razgovora, na poziciju pronalaska broda došla je ophodnja Lučke kapetanije.

– Moj prijateljTino, koji mi je susjed cijeli život i koji radi kao vatrogasac, nije mogao doći k sebi. Upitao je ove iz Lučke kapetanije zašto nitko pet sati od dojave o pronalasku napuštenog broda nije izišao na intervenciju. “Ja kao vatrogasac moram izići na teren na svaku dojavu, pa čak i kad je u pitanju napušteni automobil, a vi ne izlazite na dojavu kad je u pitanju napušteni brod”, rekao im je Tino, a oni su odgovorili kako su mislili da se brod odvezao i doplutao na taj otočić. Tek oko 14.30 došla su dva ronioca, a u 15.30 sati i jedan helikopter. Potraga u utorak trajala je do 18 sati – rekao nam je razočarani Tomislav.

Tomislav je prvenstveno razočaran (ne)reakcijom Lučke kapetanije Split.

– Pa čovjek jednostavno može umrijeti dok oni pokrenu “opsežnu i koordiniranu akciju traganja i spašavanja”. To je sramota i ništa drugo! Svi mi dajemo njima plaće iz naših džepova. Oni su na “državnoj sisi”, zato i mogu u akciju traganja i spašavanja krenuti s pet sati zakašnjenja u odnosu na prvu dojavu o pronalasku napuštenog broda. Mog oca Petra, nažalost, više nema među živima, a ovi koji su njega “spašavali” s pet sati zakašnjenja i sutra će “spašavati” nekog drugog – zaključio je Tomislav Stričević.

IZVORSlobodna Dalmacija
Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.