Bitka koja je uništila “Kronan”, admiralski brod švedske flote

Andrea Zovko

727
Foto: Wikimedia Sjöhistoriska museet CC BY-SA 3.0

Admiralski brod švedske flote prevrnuo se na bok prilikom manevra i potonuo u blizini otoka Ölanda u Baltičkom moru 1. lipnja 1676. godine pri čemu je poginulo više od 850 ljudi.

Povijest „Kronana“ dobro je poznata u Švedskoj. Godine 1668. taj je brod bio porinut u more, a već u ljeto 1674. godine perjanica švedske kraljevske flote održala je raskošni prijem u čast kralja Karla XI. Ukrašen drvenim rezbarijama, prekriven pozlatom brod je bio dugačak 197 stopa i bio je jedan od najvećih jedrenjaka tog doba. Nenadmašan u pogledu naoružanja „Kronan“ je imao 126 topova, bio je ponos Karla XI i najmoćniji brod njegove flote.

Foto: Wikimedia Alex vogel CC BY-SA 3.0

Godine 1676. “Kronan” je poslan u bitku na Baltiku, zajedno s ostalih 60 švedskih vojnih brodova.  Danska je obećala vratiti svoje baltičke provincije koje su zarobili Šveđani prije dva desetljeća, a Nizozemci su im se pridružili nakon objave rata.

U prvoj borbi protiv kombinirane dansko-nizozemske flote „Kronan“ se uspješno borio. Manevrirajući iza danskog admiralskog broda probio je takvu rupu u njemu da je, prema riječima jednog švedskog vojnika, kroz nju mogla proći zaprega s četiri konja. Međutim, to je bila jedina pobjeda „Kronana“. Tjedan dana kasnije flote su se opet susrele u blizini otoka Ölanda. Sa svim jedrima pri jakom vjetru „Kronan“ je oštro krenuo na svog neprijatelja. Taj je manevar bio koban – veliki brod se prevrnuo se na bok i njegovo je oružje završilo u moru. Čim su jarboli i jedra dotakli more, užasna eksplozija podijelila ga je napola i „Kronan“, kojeg su gradili sedam godina, u samo je nekoliko minuta nestao ispod površine, a s njim i 850 ljudi. Njegov gubitak smatra se najvećim gubitkom u povijesti švedske mornarice.

Foto: Wikimedia Public Domain

Barun Lorenz Kreuz doveo je do smrti „Kronana“. Bila je to prva pomorska bitka šezdesetogodišnjeg admirala Kreutza, kojeg su postavili na dužnost admirala švedskih pomorskih snaga s mjesta civilnog savjetnika Karla XI. Stručni admirali koji su formalno bili pod Kreutzom su ga prezirali, kršili njegove naredbe ili ih ignorirali.

Valja napomenuti da Kreuz, kao zapovjednik cijele švedske flote, nije bio kapetan „Kronona“. Zapravo, brod je bio pod nadzorom trojice profesionalnih kapetana, i teško ih je opravdati za takvo upravljanje brodom.

Admiral je bio čovjek vrlo istančanog ukusa o čemu govori, npr. kožni naslonjač s obiteljskim grbom na izrezbarenim na naslonu i inicijalima L.C.E.D., očito Lorentz Creutz i Elsa Duvall (njegova supruga). Na brodovima iz 17. stoljeća fotelje su bile rijetkost; zapovjednici i časnici sjedili su na drvenim klupama ili škrinjama. Takve se fotelje moglo naći samo u elegantnom ambijentu kraljevske palače, gdje je Kreuz proveo više od godinu dana i očito ih se nije mogao odreći na brodu.

Foto: Wikimedia Claus Møinichen Public Domain

Unatoč neiskustvu, Kreutz je u prvoj borbi protiv Danaca i Nizozemaca neprestano poticao svoje admirale da napadnu, često naprasno. Tog sudbonosnog dana 1. lipnja u blizini otoka Ölanda, švedska flota je prerano ušla u bitku – okolnost koja je dovela do smrti „Kronana“. Kad se brod počeo okretati da se susretne s neprijateljem, Kreuz je, kako su rekli, povikao: “Molim u ime Boga da se donji otvori za topove fiksiraju kako ne bismo doživjelu sudbinu „Vase“!” Međutim, prema drugom iskazu, on nije ni bio na palubi nego je ležao u kabini jer je ujutro pretrpio srčani udar. Međutim, to bi moglo biti neistinito, budući da nije Kreuz imao mnogo simpatizera na „Kronanu“.

U svakom slučaju naredba za zatvaranje otvora za topove stigla je prekasno. Kad je zapovjednik Anders Gyllenspak sišao u potpalublje da vidi kako se izvršava naredba, vidio je da su “svi otvori bili uronjeni u vodu… već ih je bilo nemoguće zatvoriti: brod se toliko nagnuo da su se oružje moralo izvlačiti gotovo okomito…” U isto vrijeme na suprotnoj strani palube s oružjem već su harali poludjeli štakori.  Iduće sekunde, topovi su padali na glave bespomoćnih ljudi.

Foto: Wikimedia Kalmar County Museum Public Domain

U isti tren udario je vjetar i jedra i jarboli „Kronana“ završili su pod vodom. Nekoliko sekundi kasnije došlo je do strašne eksplozije. Nitko ne zna zbog čega, no „Kronan“ i njegova posada od 42 ljudi nestali su u velikom bljesku.

Jedan od preživjelih bio je Anders Sparfelt, čija je priča postala legenda. Imao je 31 godinu i bio je bojnik u švedskoj vojsci. Eksplozija je Sparfelta podigla oko 60 metara u zrak, proletio je pokraj jarbola dvaju neprijateljskih brodova i pao neozlijeđen na jedra švedskog broda “Zmaj”. Njegov spas suvremenici pripisuju osobitoj blagonaklonosti Boga, no tu njegova milost prema Andersu Sparfeltu ne završava. Ne samo da je preživio nakon ove bitke, već je dobio i čin general-bojnika. Godine 1708. postao je guverner švedskog otoka Gotland u Baltiku, gdje je zaslužio brojne nagrade. Sparfelt je umro u dobi od 85 godina.

Poginuli i nestali mornari s “Kronana” nisu dobili mnogo priznanja. Tijela koja su pronađena na obali u blizini Halterstada pokopana su u zajedničkoj grobnici u kutu dvorišta seoske crkve. U sjećanje na njih ostao je spomenik.

Foto: Wikimedia Bernt Fransson,Lindås CC BY-SA 4.0

Poznati pomorski povjesničar i inženjer Anders Fransen dugo se interesirao za povijest “Kronana”. Godine 1950. prvi je puta pokušao pronaći njegove ostatke na mjestu, za koje se vjerovalo da je stradao, no pretraživanje nije dalo nikakvih rezultata.

Godine 1979. Fransen je nastavio svoju potragu za „Kronanom“ u Baltičkom moru, istočno od Ålanda.

Mjesto stradavanja broda dugo je bili nejasno. Sudeći po svjedočenjima tog vremena, bitka se dogodila nekoliko kilometara istočno od obalnog sela Halterstad, gdje su nekoliko dana kasnije trupla mornara izbačena na obalu. Područje koje je trebalo istražiti bilo je ogromno, mnogo četvornih milja morskog dna, a predmet za kojim se tragalo bio je relativno mali: pri eksploziji brod se mogao raspasti na komadiće.

Fransenu su u pretraživanju pomogla tri prijatelja i kolege inženjeri: Bengt Griselle, Sten Alberg i Bengt Berjesson. Zajedno su opremili mali istraživački brod sa sonarom i u srpnju 1979. su krenuli u portagu za „Kronanom“.

Sreća se nasmiješila Fransenu i njegovim kolegama godinu kasnije, jednog kolovoškog dana dok su provodili istraživanje morskog dna istočno od Halterstada.

Foto: Wikimedia Boatbuilder CC BY-SA 3.0

Arheolozi će dugo pamtiti taj trenutak kada su prvi put vidjeli „Kronana“. Ttrideset i šest metara pod morem ležali su topovi razasuti po dnu među hrpama brodskih greda. Dok im je kamera s daljinskim upravljanjem pokazivala prizore s morskog dna Anders Fransen šutke je čekao dokaze da je njegova potraga završila. Uskoro se na jednoj od pušaka ukazao natpis: “Vive Ie roi – 1628”. Datum tog otkrića je bio 8. kolovoza 1980., a mjesto nalaza – četiri milje istočno od švedskog otoka Öland. Topovi su pripadali „Kronanu“.

Kao i većina admiralskih brodova toga doba „Kronan“ je bio plutajući muzej trofeja. Njegovo  naoružanje sastojalo se od oružja iz zemalja diljem Europe, zarobljenog u bitkama ili kupljenog od ljevaonica. Najstarije, koje su pronašli, bio je njemački top izliven 1514. godine – više od jednog stoljeća i pol prije porinuća „Kronana“. Ostali topovi bili su izrađeni u Švedskoj, Danskoj, Austriji i Francuskoj.

“Kronan” je potonuo na dno bočno i gornji dio desne strane bio je potpuno uništen, dok je donji dio bio djelomično sačuvan. Kasnije je otkriveno da je većina lijeve strane, ležeći na dnu prekrivena pijeskom i muljem, također izdržala test vremena i to uspješno, te su neki od topova i dalje virili iz svojih otvora. Pramac broda savršeno se urušio. Izgledao je kao da je bio otkinut tijekom eksplozije i jednostavno ga je odnijela struja. Masivne krmene grede stajale su zajedno kao da se golem tronožac diže s dna četiri metra uvis.

Ali brod je bio ništa u usporedbi s ogromnom količinom starih predmeta koje su arheolozi uskoro izvukli. Deset godina nakon katastrofe Šveđani su bili uglavnom zainteresirani za vađenje vrijedog oružja jer su uspjeli su izvaditi oko pola. Ali, srećom za Fransena i njegove kolege, oni nisu obraćali pažnju na desetke tisuća svakodnevnih predmeta koji su potonuli na dno zajedno s „Kronanom“. Za arheologe, oni su mnogo vrijedniji od oružja, budući da upravo oni stvaraju detaljniju sliku broda i ljudi koji su na njemu plovili.

Jedna od najdirljivijih sitnica među 17 tisuća predmeta koje su uspjeli izvaditi je zlatni prsten s inicijalima L.C.D., ugraviranim s unutarnje strane. Ta slova znače: Lorenz Kreuz Duvall; drugo prezime pripada admiralovoj ženi koja potječe iz jednako stare obitelji.

Elsa Duvall umrla je godinu dana prije te bitke, a prsten je očito pripadao njoj. Najvjerojatnije je bio pretočen kako bi ga Kreuz mogao nositi. Iako je tijelo admirala izbačeno na obalu u blizini Halterstada bez prstena, očito ga je jako volio kad ga je uzeo sa sobom na more.

Čuda su bila rijetkost na „Kronanu“ tog dana i većina nalaza svjedočila je iznenadnoj i brzoj smrti članova posade i vojnika. Posebnu žalost arheologa izazvali su ostaci i osobne stvari čovjeka, kojeg su nazvali Gigant. Pronašli su samo donji dio njegovog kostura na kojem su još bile očuvane čarape i kožne cipele. Anatomsko ispitivanje kostiju nogu otkrilo je da je bio neuobičajeno visok – oko dva metra – u usporedbi s prosječnom visinom od oko 165 centimetara u 17. stoljeću. Osim toga, Gigant je bio bogat. Među njegovim stvarima pronađen je ručni sat, velika bakrena kopča s remena, dugmad za manžete od zlata i emajla te zlatni prsten.

Tko je on bio? Vjerojatno nitko to neće znati, ali sasvim je moguće da je to Kreuzov 26-godišnji sin Gustav. Gustav je bio na „Kronanu“ i očevici su tvrdili da se utopio, iako mu tijelo nije izbačeno na obalu. Ipak, laboratorijski testovi ostataka diva pokazali su da je jedan njegov gležnja bio slomljen, a  potom je zarastao. Takva je povreda uobičajena u rodu vojske u kojem je Gustav služio kao profesionalni časnik konjice. Među njegovim stvarima arheolog je pronašao mali zlatni ključ u obliku lubanje – popularni nakit u Europi iz 17. stoljeća. Vjerojatno je bio ušiven u kaput i simbolizirao krhkost ljudskog života.

Na „Kronanu“ su bili članovi još jedne obitelji koja je pretrpjela istu sudbinu kao Kreutz i njegov sin.  Sven Olof Rem bio je pomorski trubač – takav se položaj služio samo na ratnim brodovima koji su imali admirala. Među prikupljenim predmetima pronađena je bakrena truba koja je najvjerojatnije mogla pripadati Ramu.

Kao admiralski brod, “Kronan” nije imao samo jednog trubača, već pet. Za obitelj Rem bilo je tragično što je jedan od njih bio jedan sin Sven Olof Svensson Ram, a drugi Hans, bubnjar.

Foto: Wikimedia Boatbuilder CC BY-SA 3.0

Netko od posade, vjerojatno admiral Kreuz, ponio je sa sobom na more svoje dragocjenosti. Tijekom treće sezone iskapanja, Lars Einarsson, voditelj arheoloških radova koji su se provodili, ispitao je krmenu površinu na kojoj su živjeli Kreuz i njegovi viši časnici. Tamo je Lars pronašao 105 zlatnika, od kojih je jedan rijetki dukat iz vladavine Karla XI. U sljedećoj sezoni pronašli su još 150, što ukupno iznosi 255. Ovo je najveća zbirka zlatnih novčića ikad pronađenih u Švedskoj. Također su izvučeni i mnogi srebrni i bakreni novčići, uključujući daler, veliki kvadratni novac koji je bio u upotrebi u Švedskoj u 17. stoljeću. Poput mnogih drugih predmeta pronađenih na „Kronanu“, svi su bili izloženi u muzeju u Kalmaru.

“Kronan” je “vremenska kapsula” Švedske iz 17. stoljeća. Na brodu su bili ljudi iz različitih slojeva građanstva. Na primjer, arheolozi su 1986. godine pronašli medicinsku škrinju pomorskog kirurga sa setom limenki i bočica uredno posloženih. Neke bočice još su uvijek imale ostatke sadržaja. Poznato je i ime vlasnika škrinje – Peter Schallerus Gripenflicht, liječnik švedske mornarice, liječnik koji je u to vrijeme imao najviši rang. Uz bočice, iz škrinje su izvukli i mjedeni grudni oklop s monogram Karla XI. On se nosio samo tijekom ceremonije i nije mogao spasiti život Petera Gripenflicta, koji se utopio ili umro tijekom eksplozije. Škrinja, podijeljena na odjeljke, sadržavala je i keramičke posude, staklo i kositar, mjedenu žlicu i pregršt bobica od smreke…

Dvije knjige u kožnom uvezu, koje su sačuvane u moru, bile su dizajnirane da umjesto papira sadrže ploče od voska kako bi se lakše izbrisalo napisano i kako bi s emoglo ponovo upotrijebiti. Zajedno s njima nalazila se olovka i štapić za pisanje na vosku.

Nakon nekoliko godina arheolozi su podigli gotovo četrdeset lijepih brončanih topova s ​​potonulog broda, uključujući i onog s natpisom “vive le roi”. Nešto teži top imao je i osobnu poruku na njemačkom jeziku: ” Jacob Shultes in Wien Goss mich – 1627″ (“Jacob Schultz me izlio u Beču 1627.”). Schulz je pripadao najboljim lijevačima topova u Europi, a jedno od njegovih djela sada se čuva u  muzeju. Zapisi ukazuju na to da su ga Šveđani 1631. godine, tijekom Tridesetogodišnjeg rata, zarobili od Nijemaca i koristili protiv prethodnih vlasnika 1660. godine. Nosio je i inicijale Svetog rimskog cara Ferdinanda II i ime njegovog topničkog zapovjednika Rudolfa von Teuffenbacha.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.