Viteštvo na moru ili briga za vlastiti život

511
Foto: Pixabay CC0 Creative Commons

Kada je „Titanic“ počeo tonuti u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912., kapetan je naredio da se žene i djeca prvi ukrcaju u čamce za spašavanje. On je pak, zajedno s brodom završio na dnu mora.

Ta naredba je u neku ruku primjer suvremenog viteštva, nepisani zakon mora. Ipak, pregled povijesnih zapisa sugerira da u pomorskim katastrofama važi pravilo da se “svaki čovjek brine sam za sebe” iako je smrtnost žena i djece daleko veća nego kod muškaraca i članova posade.

Dvojica istraživača na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj pregledali su podatke o 18 brodskih nesreća od 1852. do 2011. godine, koje su uključivale više od 15.000 putnika i članova posade. Odabrali su nesreće za koje postoje potpuni podaci o preživjelima i pokojnicima po broju i spolu i ograničili su njihov uzorak na olupine s više od 100 ljudi u kojima je preživjelo ili stradalo najmanje pet posto putnika.

Istraživači su došli do otkrića da je na „Titanicu“ preživjelo 20 posto muškaraca i 70 posto žena i djece.

„Titanic“ i „Lusitania“, putnički brod koji je 7. svibnja 1915. torpedirala njemačka podmornica, imali su više od četvrtine svih žrtava u studiji. Upravo radi toga napravljena je kalkulacija sa i bez tih dvaju brodova kako bi se izbjegla statistička pristranost. Od gotovo 2.000 putnika i članova posade na „Lusitaniji“, bila je mala razlika između stope preživjelih muškaraca i žena. Naime, u tim je brodskim katastrofama bilo 37,1 posto žena i 40 posto muškaraca koji su preživjeli.

Od ostalih 16 pomorskih nesreća samo u jednom slučaju je preživjelo više žena nego muškaraca. Bilo je to u nasukavanju britanskog broda „Birkenhead“ kod Cape Towna 1852. godine.

U pet pomorskih nesreća nije bilo vidljive razlike u odnosu preživjelih muškaraca i žena. U njih deset znatno je više bilo muškaraca koji su uspjeli preživjeti.

Članovi posade brodova u nevolji očito su vrlo korisni – za sebe. U usporedbi s putnicima, imali su 18,7 posto veću vjerojatnost preživljavanja, dok su djeca imala najmanju mogućnost – od 621 djeteta preživjelo je samo 95, odnosno 15,3 posto.

Istraživanje, objavljeno u zborniku Nacionalne akademije znanosti, također dovodi u pitanje vrijednost, čak i postojanje nepisanog zakona mora kojim kapetan neprekidno naređuje “žene i djeca prvi”.

U dva od osamnaest slučajeva nesreća koje su se dogodile u 2008. i 2011. godini zbog lošeg vremena, ne zna se da li je kapetan izdao takvu zapovijed. No, u 11 od preostalih 16 brodoloma nije izdana takva naredba. Tamo gdje je izdana takva zapovijed, čini se da je imala neke koristi – stopa preživljavanja žena na tim brodovima bila je 9,6 posto veća od ukupne stope preživljavanja žena na brodovima u analizi.

Ipak, istraživanje je pokazalo da kad muškarci dopuštaju ženama da krenu prve u čamce za spašavanje, to je manje čin junaštva nego odgovor na zapovijed odgovorne osobe.

Prema nekim saznanjima viteštvo na moru glavno je obilježje Britanaca, a takvo ponašanje tradicija je na britanskim brodovima. No, čak i računajući „Titanic“ i „Lusitaniu“, stopa preživljavanja žena na osam britanskih brodova u studiji bila je znatno niža nego na brodovima koji plove pod drugim zastavama, a žene su umirale češće od muškaraca bez obzira na to je li izdana zapovijed “žene i djeca prvi”.

Studija sugerira da u prvom redu ne postoji određena britanska tradicija vezana za žene i djecu, nego da žene zapravo imaju manju vjerojatnost preživljanja na brodovima pod britanskom zastavom, osim „Titanica“.

Iako se kaže da je to nepisano pravilo na moru, ono uopće ne ilustrira pravilo.

Moglo bi se reći da su se muškarci loše ponašali, no teško je reći kako su se ponašale žene jer njihovo ponašanje nije proučavano. Žene su isto tako mogle postupati loše, no nisu uspjele protiv jače konkurencije.

Da se možda istraživanje nastavilo tu se ne bi radilo o muškom ili ženskom ponašanju, već o ljudskom. Preživjeli se možda osjećaju loše ako ih optužujemo da djeluju sebično, ali to što se brinu za sebe, a ne za druge normalno je ponašanje svih ljudskih bića.

Slične razlike po spolu primijećene su i u drugim istraživanjima o ponašanju ljudi u prirodnim nepogodama.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.