Španjolski istraživač i moreplovac Vicente Yáñez Pinzón

Andrea Zovko

1196

Vicente Yáñez Pinzón, istaknuti španjolski istraživač, rođen je u Palosu 1460. godine i smatra se jednim od najvećih nautičara i pronalazača vremena Kolumba. Međutim, za razliku od drugih istraživača, koji su se vraćali sa svojih ekspedicija natovareni zlatom i začinima, Pinzón se vraćao s dugovima. Kao kapetan broda “Ninja”, Pinzón je pratio Kristofora Kolumba na njegovom prvom putovanju. Očito zavidan na njegovom uspjehu, Pinzón je odlučio 1. prosinca 1499. godine iz Palosa krenuti preko oceana. Bio je na čelu flotile od četiri broda koje je opremio zajedno sa svojim mnogobrojnim rođacima. Od otoka Cape Verde uzeo je kurs prema jugozapadu i bio je prvi Španjolac koji je prešao ekvator. 26. siječnja 1500., nakon dvotjednog prelaska oceana, neočekivano se pojavilo kopno – rt São Roque (na 5°30 južne zemljopisne širine), kojeg je nazvao rtom utjehe. More je u tom području bila mutna i bjelkasta.

Pinzón se iskrcao na obalu zemlje, kasnije nazvanom Brazil, podignuo nekoliko drvenih križeva te je osvojio u ime španjolske krune. U dva dana koliko je sa svojim ljudima boravio na kopnu nitko nije vidio tamošnje stanovnike.

Odavde je flotila krenula dalje prema sjeverozapadu. Stigavši do ušća neke plitke rijeke, Pinzón je poslao četiri čamca na obalu gdje je susreo gole Indijance, obojane žarkim bojama i došlo je do bitke u kojoj je ubijeno osam Španjolaca, dok se ostatak posade spasio. Nastavljajući svoje putovanje na sjeverozapad, mornari su za nekoliko dana izgubili kopno iz vida. Kada su za nekoliko dana načeli vodu kojom su se opskrbili na kopnu, ona se pokazala prikladnom za piće te su se odlučili vratiti natrag. Tom su prilikom prešli oko 200 kilometara. Nakon što su otkrili ušće rijeke Parana ponovno su susreli Indijance i, iako su u početku bili druželjubivi prema domorocima, zarobili su 36 pripadnika plemena i poveli ih sa sobom kako bi ih prodali u robove.

U blizini ekvatora Pinzón je pronašao ušće divovske rijeke Amazone. Njezina je voda pretvarala dio oceana u blizini ušća u „slatkovodno more” (Mar Dulce – kako je to Pinzón nazvao). Pomorci, koristeći se primitivnim uređajem, pronašli su slanu vodu s druge strane delte na dubini od oko 12 metara. Nastavivši putovanje dalje prema sjeverozapadu, Pinzón je stigao u Gvajanu. Prije toga, prošao je oko 3000 kilometara na sjevernoj obali i pomislio kako takva dugačka obala može pripadati samo kontinentu, ali ju je zamijenio za Aziju. Potom je nastavio dalje na sjeverozapad i početkom proljeća otkrio još jednu veliku deltu, deltu rijeke Orinoco i nazvao je Rio Dulce. Flotila je prešla zaljev Paria i nastavila dalje do otoka, za koji se vjeruje da je Grenada, te se uputio na Bahame po robove. Na tom putovanju su za vrijeme uragana stradala dva broda. Brodovi koji su se spasili vratili su se 29. rujna 1500. u Paloe s tri roba i bezvrijednim teretom brazilskog drva. Kao rezultat toga, Pinzón je upao u dugove i zajmodavci su započeli proces protiv njega koji je trajao nekoliko godina.

Unatoč financijskim zaprekama, Vicente Yáñez Pinzón zadobio je povjerenje španjolskih dužnosnika zaduženih za poslove zapadne Indije. Godine 1505. dobio je novac iz kraljevske riznice, nedovoljan da zadovolji zajmodavce, no dovoljan da krene na put. Pinzón se spremao za novu prekooceansku ekspediciju, čiji je cilj bio istražiti područje jugozapadno od „poluotok Kuba” i pronaći morski prolaz od Atlantika prema Istoku. Prošlo je još tri godine dok je bio u mogućnosti privremeno se osloboditi zajmodavaca za što je bilo potrebno ishoditi posebnu kraljevsku dozvolu.

Za tu su ekspediciju opremljena dva ili tri broda i uz Pinzóna su se na to putovanje uputili iskusni moreplovac Juan Diaz Solis i Pedro Ledesma, koji je sudjelovao u drugoj i četvrtoj ekspediciji Kolumba. Ekspedicija je krenula iz ušća rijeke Guadalquivir krajem srpnja 1508. i nekoliko mjeseci kasnije, nakon prolaska uz južnu obalu Kube, otkrila nepoznati zapadni dio kubanske obale između zaljeva Batabano i Corrientes i oplovila rt San Antonio. Potom su moreplovci krenuli dalje na jug i stigli do otoka Guanaja, do kojeg su Kolumbo i Ledesma doplovili 1502., i okrenuli se na zapad do zaljeva Hondurasa gdje su otkrili cijeli niz otoka.

Nakon dolaska na kopno, ekspedicija je označila početak otkrića poluotoka Yucatan, koji je u 17. stoljeću postao britanska kolonija (Britanski Honduras).

Ne našavši nigdje pomorski prolaz u „istočni ocean” Pinzón i Solis su se okrenuli prema sjeveru i slijedili obalu zaljeva Honduras do, približno, 18° sjeverne zemljopisne širine. Početkom 1509. ekspedicija se okrenula na jugoistok, do zaljeva Darien, a onda se uz Karipsku obalu spustila do zaljeva Paria gdje su Španjolce napali Indijanci, vjerojatno zbog lova na robove.

O daljnjem putovanju brodova nema mnogo zapisa i vjeruje se da je putovanje ubrzo završilo. Prema verziji povjesničara Antonia Herrere, koji je napisao krajem 16. stoljeća, Pinzón i Solis prošli su od zaljeva Paria na jug duž obale kopna do 40° južne zemljopisne širine, to jest, do zaljeva Baja Blanca.

Osim njegovog zapisa nema nikakvih daljnjih tragova da je ekspedicija Pinzóna i Solisa nastavljena.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.