Znate li tko je “Jahač ledenih santi”?

Andrea Zovko

852

Svake godine od grenladskog glečera odlomi se 20.000 do 40.000 ledenjaka. Nošeni morskim strujama kruže zaljevom Baffin prije no što se pojave u Sjevernom Atlantiku. Manje od 500 pluta prema jugu i ozbiljna su prijetnja brodarskim i naftnim instalacijama na obali Newfoundlanda, razbijajući se i lomeći na manje komade. Svi znaju priču o Titanicu, no u novijoj povijesti, točnije 2002. godine, ribarski brod za lov škampa BCM Atlanitic udario je u ledenu santu i potonuo u gotovo pet minuta. Zapovjednik broda može mijenjati njegov kurs, no tu mogućnost nemaju naftne platforme. One su stacionirane i mogu jedino čekati da ih opasnost pogodi.

Platforma je dizajnirana protiv utjecaja morskog leda i ledenjaka do milijun tona bez ikakvog oštećenja, a od ledenjaka od šest milijuna tona pretrpjela bi štetu koja bi se bi se ipak mogla sanirati.

Istraživanja koje je proveo Centar za istraživanje hladnih mora (C-CORE) pokazala su da ozbiljne štete mogu uzrokovati ledene sante koje teže od 500 do 1000 tona.

Brodovi za podršku koji servisiraju platforme također su u opasnosti, ali ne od velikih santi, lako vidljivih dok vire iz oceana, nego od manjih odlomljenih komada koje je teško uočiti na radaru i gotovo ih je nemoguće vidjeti u sjavarnoatlanskim valovima. Ledenjaci ne udaraju samo u objekte koji im se nađu na putu. Ako su dovoljno duboki rade kanale na morskom dnu koji mogu varirati od 10 do 150 metara. Bilo koji cjevovod ili optički kablovi na njihovom putu mogli bi završiti poput špageta.

Brodovi za bušenje moraju se boriti sa santama i izbjegavati da ne udare u njih, a ni FPSO jedinice nisu sretne kad imaju problem s njima jer to znači zastoj u proizvodnji i povećanje gubitaka. Unajmljivanje tegljača koji će odvući santu mnogo je isplativije.

Upravo iz tog razloga kompanije koje imaju naftne platforme angažiraju tvrtke čije je posao praćenje kretanja ledenih santi. Kada se utvrdi da postoji opasnost da santa udari u naftnu platformu počinje operacija njezinog odvlačenja. Nakon potonuća Titanica osnovana je Međunarodna ledena patrola (IIP) čiji je zadatak praćenje santi i poduzimanje mjera zaštite.

Promatranje se danas obavlja uz pomoć radara i satelita kao i nadgledanje iz zraka, no sama borba s santama nije se mnogo promijenila. Ukoliko je moguće santa se razbija na manje bezopasne dijelove spacijaliziranim brodom, snagom od 14.400 KS i vučnom silom od 150 tona. Kada se pak radi o zaštiti platforme brod okružuje santu užetom i odvlači je na sigurnu udaljenost.

Za tu operaciju koristi se polipropilensko uže od osam inča, a čelični kablovi preko krme ga zatežu i osiguravaju čvrstoću. Između brod i sante se tijekom vuče ostavlja prostor od 800 do 2000 metara jer se santa tijekom odvlačenja može prevrnuti ili odlomiti od svog podvodnog dijela, koji je nekad mnogo veći od onog iznad površine. Isto tako razmak između brod i sante je neophodan jer sama vuča izaziva valove.

Zbog velike težine ledenjaka vuča može trajati nekoliko dana, a brzina od 1 čvora postiže se tek nakon 8-10 sati. Santa se nikad ne odvlači predaleko već samo na sigurnu udaljenost odakle je dalje nosi morska struja. Bitan dodatak brodovima za vuču santi su vodeni topovi koji se koriste za razbijanje i pomicanje santi koje brod ne može povući. Vodeni top kroz mlaznice izbace 3800 tona vode na sat, snagom koja brod pomakne unatrag za tri čvora.

Svake godine ovim izuzetno teškim i opasnim poslom pomakne se 70 do 100 ledenih santi za koje se procijeni da ugrožavaju naftnu platformu.

Podijeli objavu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here